U današnjem podcastu Sportkluba gostovao je najtrofejniji hrvatski tenisač Marin Čilić. Voditelj emisije bio je naš teniski stručnjak Goran Stojanović koji je sa Marinom pretresao raznorazne teme iz svijeta tenisa.

Naš komentator Goran Stojanović emisiju je započeo pitanjem o tome kako izgleda svakodnevnica Marina Čilića sada kada nema tenisa.

ČILIĆ: Moram podijeliti kako je to izgledalo kada je otkazan Indian Wells. Moja ekipa i ja smo sletili u Los Angeles i čim smo dotaknuli tlo smo saznali da je turnir otkazan i odmah smo se vratili u Hrvatsku. Od tada sam na našem imanju u Cavtatu i pokušavam svoje tijelo dovesti u optimalnu formu za nastavak sezone. Sa mnom su većinu vremena moji treneri Vilim Višak i Vedran Martić je je dva tjedna bio sa mnom i odlični mladi hrvatski tenisač Duje Ajduković. Puno treniram na fizičkoj spremi i moram pohvaliti svog trenera Slavena Hrvoja koji mi je usadio želju za fizičkom pripremom. Međutim, uzmem si vremena za odmor i uživanje s obitelji jer se nama profesionalnim tenisačima rijetko pruži prilika da ovako dugo budemo kod kuće.

STOJANOVIĆ: Tebi je pandemija koronavirusa donijela i jednu dobru stvar. Možeš biti sa sinčićem Baldom i gledati ga kako raste, što sigurno ne bi mogao u tolikom obujmu da sezona normalno traje. Kako gledaš na to?

ČILIĆ: Imao sam sreće da mi se baš u ovom periodu rodio sin i praktički nisam uopće propustio pratiti njegov razvoj. Pandemija je u svijetu napravila velike probleme i odnijela puno života, ali eto meni je omogućila da budem više sa suprugom Kristinom i sinom Baldom.

STOJANOVIĆ: Krenimo malo na teniske teme, što ti misliš kada će ponovno krenuti karavana?

ČILIĆ: To je pitanje od milijun dolara! Koliko čujem, 99,99 posto se otkazuje i američka turneja što znači da neće biti tenisa do 15. rujna što je zaista dugačak period. Što će biti iza toga, zaista je teško znati jer ako će se igrati turniri ne zna se koji će se turniri igrati, hoće li se neki turniri spojiti, hoće li se igrati završni Masters. Ništa se ne zna…

STOJANOVIĆ: Što će biti sa renkingom igrača koji je trenutno zamrznut? Ako tenis krene tek sljedeće godine što se može dogoditi, hoće li možda svi krenuti od nule?

ČILIĆ: Mislim da će renking krenuti od sljedeće sezone od nule. Naravno ako tek tada krene ponovno tenis, ali to mi je nekako najrealnije. Vjerojatno bi se tada brisali bodovi koji su osvojenih u ova dva mjeseca koliko se igrao tenis i time bi najviše gubili oni koji su dominirali poput Đokovića koji je osvojio Australian Open.

STOJANOVIĆ: Kako si ti zadovoljan dosadašnjim dijelom sezone?

ČILIĆ: Tražio sam se u 2019. godini i sezona je bila dosta nezgodna za mene. Sve je počelo krajem 2018. kada smo osvojili Davis Cup i to je ostavilo traga na meni. Početkom sljedeće sezone sam imao i problema s koljenom zbog kojeg sam propustio preko mjesec dana i nakon povratka sam shvatio da nisam u onoj pravoj formi i mučio sam se jako. Nisam uspijevao naći onu svoju staru formu i morm reći da je 2019. bila dosta slaba za mene, ali 2020. je počela nešto bolje. Zadovoljan sam kako sam igrao na Australian Openu i Davis Cupu, ali nakon toga je sve stalo.

STOJANOVIĆ: Osijek će biti domaćin jednog egzibicijskog turnira početkom lipnja na kojem će nastupiti svi naši najbolji tenisači i tenisačice. Tu lijepu akciju je organizirala naša Donna Vekić. Ko je je tvoje mišljenje o tome?

ČILIĆ: Donna mi se javila i rekla za tu lijepu ideju koji bi ujedinio sve naše tenisače. One koji igraju, ali i one koji su igrali u prošlosti. Veselim se nastupu na takvom jednom turniru jer je humanitarnog karaktera i jer ćemo se svi zajedno podružiti. Jedino mi je žao što neće biti gledatelja, ali vjerujem da će gledatelji na malim ekranima uživati.

Naš voditelj Goran Stojanović je zatim krenuo sa serijom kratkih pitanja za Marina. Izdvojit ćemo ih nekoliko.  Koliko si puta predao meč koji si započeo?

ČILIĆ: Moram reći da nisam ni jednom predao meč koji sam započeo jer mi je to neka nit vodilja da ako krenem u meč da ću ga završiti, pa makar i ‘ bez noge’. Međutim, ima nekoliko mečeva koje sam možda i trebao predati. Naravno prvo je finale Wimbledona protiv Federera, gdje sam imao velikih problema sa žuljevima, ali nisam htio predati baš zbog tog velikog događaja što finale Wimbledona sigurno je. Drugi meč je polufinale US Opena 2015. protiv Đokovića. Naime već u osmini finala sam iskrenuo gležanj protiv Chardya, ali sam uspio dobiti meč. Nekako sam pobijedio i Tsongu u četvtfinalu, ali onda sam došao na Đokovića u vrhunskoj formi i nisam imao šanse. Eto, ta dva meča sam možda trebao predati, ali zbog toga jer je bilo na najvećim mogućim turnirima i to u završnicama nisam htio.

STOJANOVIĆ: Koji ti je najteži poraz u životu? Onaj od Del Potra u finalu Davis Cupa ili od Federera u četvrtfinalu Wimbledona? U oba si vodio 2:0…

ČILIĆ: Hmm, moram reći da o tome nisam razmišljao, ali ipak mi je teži bio onaj od Federera jer sam osjećao da mogu osvojiti turnir. U polufinalu bi igrao protiv Raonića kojeg sam često pobjeđivao, koji je na kraju pobijedio Federera. Jako teško mi je pao taj poraz moram priznati…

STOJANOVIĆ: Reci nam malo o tom šokantnom događaju u finalu Wimbledona kada si dobio žuljeve na početku meča. Kako na to gledaš?

ČILIĆ: Dobio sam žuljeve već na kraju polufinala protiv Querreya, tako da sam to prenio na to finale. Žulj se napunio, ali ja sam vjerovao da ću do finala biti spreman. Dobio sam injekciju netom prije početka meča, ali ona nije funkcionirala i nažalost nisam se mogao kretati kako spada i zato je to sve tako izgledalo.

STOJANOVIĆ: Tada smo prvi put vidjeli tvoje suze na terenu. Jedan od najvećih mečeva u tvojoj karijeri i jasno je zašto te to tako povrijedilo.

ČILIĆ: Je, zaista mi je to teško palo jer sam igrao zaista fantastičan tenis i na zemlji, a pogotovo i na travi gdje sam osvojio Queens i odlično igrao u Wimbledonu i zaista vjerovao da mogu do titule. Bio sam u najboljoj formi u životu što se tiče konstante jer sam zaista dugo vremena bio na vrlo visokoj razini. Onaj US Open ipak odskače jer je to jedan turnir, ali u ovom periodu sam zaista igrao jako dobro cijelo vrijeme.

STOJANOVIĆ: Bio si treći igrač svijeta. Molim te objasni gledateljima što je potrebno da bi se došlo do te pozicije u eri trojice najboljih igrača svih vremena i još nekih fantastičnih tenisača.

ČILIĆ: Koncetracija je vrlo bitna, pogotovo na treninzima gdje sam pazio na zaista svaku sitnicu i pokušavao raditi na svojim lošijim stranama. Međutim, konstantnost je jako bitna i igrao sam preko šest mjeseci jako dobro te je to dovelo da dođem na treću poziciju.

STOJANOVIĆ: Objasni mi molim te US Open koji si osvojio. Jedva si pobijedio svoju ‘crnu mačku’ Simona i onda pregazio Berdycha, Federera i Nishikorija za tu veliku titulu. Je li ti možda ta pobjeda protiv Simona jako bitna?

ČILIĆ: Moram reći da Simona na terenu ne cijenim ni malo. Uvijek se nešto previja, izmišlja, boli ga gležanj, koljeno pa onda trči pet sati. Ali ta zadnja tri meča sam ušao u potpunu zonu, i mentalno i teniski i sve šanse sam iskoristio. Istaknuo bih polufinale s Federerom. Prije nas su igrali Đoković i Nishikori i bio je izuzetno težak dan. Bila je toliko vlaga u zraku, bili smo potpuno mokri na zagrijavanju prije meča. Međutim, pao je pljusak i potpuno je osvježilo i to mi je jako pomoglo, ali i činjenica da sam bio potpuno miran na terenu i to je bilo jako bitno.