Tužan je moj teniski dio ekipe u našoj redakciji Sportkluba. Kada smo mi na redu? U strahu su da me obuzimaju Vatreni. Piše: Tihana Zrnić

Težak teret rijetke izdanice ženskog roda nosim u redakciji.

Muški tenis, pitam ja?

Ok, možeš i o ženskom, u smislu, ajde ovoga puta će proći, samo napiši nešto.

Uvijek s podsmjehom dočekana i usamljena s tom temom, grčevito se borim da preživim, s tako škakljivom temom i još slabijim temeljima, kada je riječ o WTA touru.

Ženski tenis je tema koju obrađujem svakodnevno. Potpisujem svaku kritiku, ali barem mi dopustite par redaka kao nositeljici zenškog reketa u lijevoj ruci, doduše najčešće kao lucky loser u svojim partijama.

Naš redakcijaki teniski okrugli stol izgleda tako kada se uspijem izboriti za pitanje i s muškog prebaciti na ženski tenis – niti ne dočekam odgovor, već se tema na vraća na ATP.

Ima Sabalenka šanse do kraja otići na Roland Garrosu??

Njih trojica, jesi vidio molim te, malog Caspera Ruuda… koji forhend…

Odsječena u startu, ali ne dam se… ipak je to ljubav i nedosanjani san biti tenisačica. Muški kolege kada sutradan po rasporedu rade ženski tenis obično grčevito traže zamjenu… čak im je i bilijar bolji za prijenos.

Sve završi koja je zgodnija, koja ima bolje noge,ili instagram fotke, samo igru ne spominji, a konstantu u igri još manje.

Ljuti izlaze iz kabina, svako malo, ne vjerujem što je ovaj ženski tenis,pa jel’ moguće… Negledljivo, neshvatljivo, neobjašnjivo.

Kao da oko sebe nemaju mame, djevojke, žene i sve žensko što hoda na dvije noge, pa ne znaju da smo teške same sebi i da ne možemo dan izgurati s bar nekoliko promjena raspoloženja, a kamoli mjesec koji donosi tsunamije i tornada.

Kako onda svakog tjedna na novom turniru zadovoljit pojavom i igrom muški svijet!?

Nije dobro kad samo lupa, kad drži loptu, kad je neodlučna, kad je pasivna, preagresivna, netočna, nego što bi vi htjeli dragi moji!?

Muški tenis u ženskom izdanju?
Imamo i to u ponudi, hvala na pitanju, ali onda ipak nije zgodna…hmmmm.. .opet ne valja

Iga Swaitek, Ashleigh Barty, Fiona Ferro…

Primjer koji potvrđuje to u praksi je ovogodišnja pobjednica Roland Garrosa, još jedno ružno pače pretvoreno u labuda. I smislu od nigdje do trona.

Nije usamljena, svake godina nova djevojka na tronu,svakog tjedna nova osvajačica turnira. Znam da bi se htjeli vezati za nekoga na koga se možete osloniti, ali sorry ultra teška kategorija.

Svaka igračica svojim igrama dopušta mukom gledatelju da ljubav traje jedan tjedan, koliko ju drži konstanta u igri.

Puno sam nam i dala fore…

Emotivne kakve jesmo sve nam smeta, dosta oscilacija, ali na kraju ipak isplivaju one s više oružju u rukama i šarolikijom igrom. To je potvrdila i Barbora Krejčikova prije nekoliko dana.

Ja svaki dan niti kavu ne skuham istu, a kamoli da mogu obećati da ce carbonara biti kao proslog tjedna.

Jedno je sigurno, servis, agresivnost i pušku u ruci traži današnji ženski tenis, a o kondiciji i fizičkoj pripremi da ne govorim.

Noge ne moraju biti top za muški ukus i oko, ali moraju biti brze, to je predujvjet broj dva.

Često na meti muške kritike, cure uživaju, oblače svako malo nove kolekcije, a sad što za pola sata sa 6:1 padnu na 0:6, to vjerojatno ne mogu niti sebi objasniti, kamoli vama-nama.

Postavlja se ključno pitanje, jesu li žene uopće predisponirane za tenisku patnju i teške psihičke izazove kakve tenis nosi, s obzirom da smo emotivno-nježniji spol kojem je prečesto bitnije biti u lijepom kompletiću i dobro se osjećati, nego se opterećivati sjajnim rezultatima i zadovoljiti svačije oko.

Kad podvučem crtu to je zanimanje koje bih prvo i jedino izabrala kao moje buduće da imam još jednu priliku. Jednu mladost i mogućnost izbora.

Ima li što ljepše kad se spoji sve u jednome, doduše rijetko, kad se izrode Serene, Šarapove i ipak svojom cjelokupnim dojmom privole muški rod pred TV.

U svakom slučaju bez nas ne možete, s nama teško… takva vam je sudbina. Ipak smo mi kraljice igre, a i često nas glava boli. Ako vam smeta, turn off tv..

U isčekivanju novih Barbora Krejčikova vas srdačno pozdravljam.