Iako HTS kao samostalan savez u neovisnoj Republici Hrvatskoj djeluje od 23. ožujka 1991., osnivanjem teniske sekcije pri tadašnjem Hrvatskom športskom savezu 13. lipnja 1912. stvoreni su prvi temelji za organiziran razvoj ovog sporta. HTS je u Zagrebu obilježio tih 110 godina uz premijeru filma, predstavljanje monografije i dodjelom nagrada.

Hrvatski tenis doživio je u zagrebačkom hotelu Westin još jednu noć za pamćenje, no ovaj put uz izniman povod. Proslavljeno je 110 godina organiziranog teniskog djelovanja, odnosno, obilježeno je 110 godina od osnivanja teniske sekcije („sekcije za lawn tennis“) pri tadašnjem Hrvatskom športskom savezu.

Iako HTS kao samostalan savez u neovisnojRepublici Hrvatskoj djeluje od 23. ožujka 1991., osnivanjem spomenute sekcije 13. lipnja 1912. stvoreni su prvi temelji za organiziran razvoj ovog sporta. Od 1991., pak, omogućeno je da naši tenisači i tenisačice igraju pod svojom zastavom, a prvi uspjeh ostvarili su vrlo brzo, osvajanjem dva brončana odličja na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.

Obilježavajući bogatu i velikim uspjesima obilježenu povijest hrvatskog tenisa, premijerno je prikazan film autora Brune Kovačevića Povijest hrvatskog tenisa, te predstavljena monografija pod istim nazivom autora Igora Rajkovića i Marija Kussa. U oba su obuhvaćeni najznačajniji detalji od početka igranja, preko prvih velikih uspjeha kad su naši igrači nastupali za Jugoslaviju i 1939. ušli u tzv. međuzonski finale Davis Cupa, do recentnih velikih rezultata kao što su osvajanje Davis Cupa u dva navrata, brojni osvojeni Grand Slam turniri, olimpijske medalje.

Nagradu za životno djelo dobio je legendarni tenisač Boro Jovanović. To je nagrada koja se dodjeljuje za iznimne rezultate, najveći doprinos tenisu i ostvarenja koja se vežu samo uz izuzetne velikane hrvatskog tenisa. Godine 1961. Boro Jovanović proglašen je najboljim sportašem Hrvatske u izboru Sportskih novosti, a 1962. je ponovo slavio u izboru i to u paru s Nikolom Pilićem.

Razlog je, naravno, bio fantastičan rezultat hrvatskog dvojca te godine u Wimbledonu, gdje su stigli do završnice parova. Jovanović je imao i nekoliko i te kako zapaženih nastupa u pojedinačnoj konkurenciji na Grand Slam turnirima. Najveći je svakako onaj iz 1968. kad je igrao četvrtfinale Roland Garrosa. U vrijeme njegove igračke karijere nije bilo ATP liste, no prema tadašnjem rangiranju bio je osmi igrač svijeta.

Osim Bore Jovanovića, nagrađeni su i mnogi drugi koji su rezultatima i doprinosom pridonijeli uspjesima. Za vrhunska sportska ostvarenja nagrađeni su tenisači i tenisačice za uspjehe ostvarene od 2019. naovamo, odnosno, od posljednje Noći hrvatskog tenisa. Dobitnici su Marin Čilić, Mate Pavić, Nikola Mektić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Borna Gojo, Nino Serdarušić i Franko Škugor. Uz njih, nagrade su (za plasman u finale Davis Cupa prošle godine) osvojili članovi stožera reprezentacije Igor Šarić, Mladen Dodig, Matija Pecotić, Robert Prusac, Velibor Viboh, Igor Borić, Dragan Hofšteter, Jelena Kostanić, Vladimir Jovanoski, Igor Rajković i Mario Ćužić.

Za vrhunska dostignuća izbornika nagrađeni su Vedran Martić, Juraj Dusparić i Nikola Žgaljić, a među juniorima za vrhunska dostignuća nagrade su dodijeljene Miliju Poljičku, Petri Marčinko, Luciji Ćirić Bagarić, Antoniji Ružić, Dini Prižmiću, Luki Mikrutu i Ivanu Šodanu. Nagrada za popularizaciju tenisa pripala je Facebook stranici Croatian Tennis. Najbolji klub, i to za sve godine od 2019. do 2021., je HTK Zagreb. Marija Čičak dobila je nagradu za vrhunska sudačka dostignuća, a za izniman doprinos Zboru teniskih sudaca nagrađeni su Zlatko Foglar, Dubravko Lipnjak, Marijan Liszt i Suzana Knežević. Za izniman doprinos teniskom sportu nagrađeni su Hrvatski teniski savez veterana i Hrvatski savez tenisača u kolicima. Nisu zaobiđeni ni dugogodišnji organizatori međunarodnih turnira, kao što su Istarska rivijera (nagradu je primio Branimir Horvat), ATP turnir u Umagu (Arlen Brozić), serija Biseri Dalmacije (Zlatko Foglar) i Dubrovačka rivijera (Zoran Grbić).