'Finale 2012. bilo je kao izvantjelesno iskustvo!'

Australian Open 26. sij 201923:45
Ryan Pierse-Pool/Getty Images

Posljednji put kad su se Đoković i Nadal sastali u finalu Australije, dobili smo najdulje Grand Slam finale u povijesti (5 sati i 53 minute) i jedan od najboljih teniskih mečeva ikad viđenih. Ovom prilikom prisjetit ćemo ga se kroz riječ i sliku...

Clive Brunskill, Getty Images

Bio je to 29. siječanj 2012. godine. Jedan od onih, kako Englezi vole reći, “gdje ste bili” trenutaka. Povijesno važnih za sport i svatko se točno sjeća što je radio, gdje je gledao, kako je proživio…

Sjećam se da sam jedva preživio, a to je bio veliki dan za srpski sport – vaterpolisti su u finalu Europskog prvenstva pobijedili Crnu Goru sa 9:8, dok su rukometaši Srbije u finalu EP u beogradskoj Areni izgubili od Danske 21:19.

Povezano

  Imao sam kartu za tu utakmicu, ali sam je poklonio, jer nisam imao emotivne i tjelesne snage nakon onoga što su nam ona dvojica “lušaka“ priredili – Novak je slavio sa 5:7, 6:4, 6:2, 6:7 (5-7), 7:5, a nakon meča obojica su doslovno jedva stajali na nogama i pred svečanost dodjele trofeja sjedeli na stolcima.

To je iskustvo koje se događa jednom u životu i za one koji su gledali preko TV-a, a kamoli za aktere.

“Stvarno epski meč. Sjećam se da sam stranim novinarima rekao kako je to bilo ‘out of body experience’, dakle kao da sam izašao iz svog tijela i kao da smo vodili bitku negdje drugdje. Zaista i je bilo tako, jer tjelesno u petom setu više snage nije bilo. Svaki mišić je bolio, ali smo nekako uspjeli do posljednjeg udarca vući i gurati jedan drugoga“,rekao je Đoković i dodao:

“Tejrali smo se do krajnjih ljudskih granica koje smo vjerojatno i prešli – zato kažem da se ta borba vodila i na terenu i negdje drugdje. Možda je upravo zbog tog osećaja taj dvoboj najposebniji u mojoj karijeri“.

Scott Barbour/Getty Images

Španjolac je već imao jednu ruku na peharu – vodio je 4:2 i 30-15 u petom setu, a onda je promašio lagani ’pasing’ iz bekenda, koji će mu se poslije vraćati u noćnim morama. Uslijedio je preokret i sedma uzastopna pobjeda Đokovića nad Nadalom. Da je netko dvije-tri godine prije tvrdio nešto slično, proglasili bi ga nerealnim i teniskom neznalicom.

Novak je prevalio ogroman put od momka koji je predavao mečeve u Melbourneu zbog velike vrućine do čovjeka koji u skoro šest sati dugom dvoboju nadmašuje Nadala, tjelesno možda i najspremnijeg tenisača kojeg je sport ikada vidio. U godinama koje dolaze Novak mu je postao ozbiljan konkurent za taj epitet, ako ga nije i pretekao, postao je gromada koja je mnoge važne mečeve dobila slomivši protivnika tjelesno.

#related-news_0

 To je bio treći uzastopni poraz Nadala od Đokovića u finalima Slamova, ali za njime sada ne žali mnogo.

“Mnogo više me bole pehovi s ozljedama koje sam imao ovdje u Australiji. Kad se izgubi finale na način na koji sam izgubio 2012. godine pa i 2017., tada odeš kući zadovoljan znajući da si dao sve od sebe. Prošla godina mi je bila teška, a 2014. je bilo jedno od najtežih finala koje sam ikad odigrao“,rekao je Nadal španjolskim novinarima.

Prošle godine Rafa je morao predati Čiliću u četvrtfinalu, a 2014. je izgubio finale od Wawrinke u kojem se zbog ozljede jedva kretao. Predavao je i Murrayu, gubio ozlijeđen od Ferrera…

“Dosta toga se ovdje dogodilo, ali sport nikome ništa ne duguje. Svatko ima nešto na što se može žaliti“,realan je Nadal.

To je bila Đokovićeva peta Grand Slam titula, a pred novo finale bori se za 15. najveći trofej u tenisu. I strani novinari vratili su ga u prošlost, u tu 2012. godinu pitajući ga kako bi taj meč opisao svojoj deci ili svojim unucima.

“Dobro pitanje. Vjerojatno ih ne bih posjeo i rekao da gledaju meč, jer ne volim da moja djeca toliko dugo gledaju TV. Vjerojatno bih taj meč predstavio u širem konceptu našeg rivalstva, a taj meč bio je šlag na torti. Povijesno gledano, Rafa je on moj najveći rival, borili smo se na svim podlogama i neki mečevi koje sam igrao s njim bili su prekretnice u karijeri jer su me natjerali da ponovo preispitujem svoju igru“,odgovorio je Novak.