U trenutku kada je osvojio Masters u Cincinnatiju, prvi ljudi sa kojima je Borna Ćorić podijelio lavinu emocija bili su njegov fizioterapeut Yiani Louizos i trener Mate Delić.

Razgovarao: Saša Ozmo

Kao što je Ćorić rekao u intervjuu za Sport Klub prije nekoliko dana, Delić i on uvijek su zajedno.

“Šalimo se da smo zajedno 52 tjedna gosišnje, ima tri-četiri slobodna dana i to je to”, rekao nam je Borna.

Znate kako kažu – u svakoj šali ima malo istine. U ovoj zapravo ima puno istine – Delić je veoma posvećen, pogotovo kada se radi o njegovom bliskom prijatelju i učeniku Borni.

Delić (29) je donedavno igrao profesionalno, bio je i 150. na svijetu u singlu, a postao je trener u želji da pomogne Ćoriću da vrati karijeru na pravi put. Ipak su prijatelji duže od desetljeća.

“Bili smo u dubokome blatu na početku, ali smo se izdigli radom i odricanjima”, kaže Delić za Sport Klub.

Delić je govorio o naslovu u Cincinnatiju, potrebi da se i sada ostane skroman, predstojećem US Openu, budućim ciljevima, dnevnom funkcioniranju s Bornom…

Kako su prošli dani posle Cincinnatija, kako ste reagirali na trofej koji je došao neočekivano?

Ostavili smo zasad po strani to što se dogodilo i okrenuli se US Openu. Treba iskoristiti sada kada smo uhvatili dobar val, pogotovo zato što smo se cijelu godinu borili, trudili i mučili kako bismo došlo u ovu situaciju. Treba iskoristiti trenuta, da se ide dalje u jednako jakom ritmu, a poslije će biti vremena za slavlje. Fokus na trening, koliko smo mogli zbog tih sitnih problema s prstom, i sad čekamo da počne US open.

Da, Borna mi je rekao da je s noktom problem bio ako se ne varam?

Da, još od drugog kola u Cincinnatiju mu je urastao nokat u meso. Svaki dan mu je bilo sve gore, uzimao je injekcije kako bi igrao. Onda prvi dan kada nije uzeo injekciju, osjetio je veliki bol i nije mogao hodati. Vidjeli su da se zagnojilo, ali srećom, nije prešlo na kost. Zato smo morali nekoliko dana predahnuti, vadili su mu taj nokat – manji zahvat neki – ali sada je u redu.

Čime ste vi kao trener bili najviše zadovoljni u Cincinnatiju?

Već na challengerima sam vidio da igra polako dolazi na svoje, pogotovo nakon Hamburga – tada je bio agresivan i bolje je servirao. Ipak, dogodio se peh s ozljedom prepone, zbog koje smo morali otkazati Umag, pa su uslijedila dva tjedna bez pravog treninga, samo lagano i postepeno.

Najviše sam zadovoljan njegovom pristupom i, naravno, servisom – nikada u karijeri nije bolje servirao nego u Cincinnatiju. Također, i njegovom agresivnošću: kada god mu se ukazala prilika, preuzimao je inicijativu, išao je po poen. Za bekhend znamo da mu je jedan od najboljih, ali bio sam prezadovoljan i forhendom, pogotovo prvom loptom nakon servisa.

Mislite li da je servis održiv na tom ili približnom nivou na duže staze?

Mislim da jest. Puno smo radili na servisu, na njegovim različitim aspektima, i nemojte zaboraviti da on godinu i pol dana nije servirao zbog ozljede ramena. Samo sam čekao da se opusti, da ne misli više puno o tome kako će mu rame reagirati. U Cincinnatiju se sve poklopilo, pobjedama je stekao dodatno samopouzdanje i to mu je poguralo i servis.

Pod uvjetomm da sve bude kako treba zdravstveno, koji mislite da je Bornin plafon sada? Još je mlad, tek mu je 25 godina.

Najbitnije je da je zdrav, da je tijelo u redu. Ako je tako, mislim da može daleko dogurati i napraviti velike stvari. Ovim Masters naslovom pokazao je da pripada samom vrhu i da se može boriti za vrh. Sada treba ostati skromni, nastaviti raditi kao i do sada, i čekati svoju šansu. To se pokazao kao dobar recept.

Borna je već u top 30, a do ožujka ne brani apsolutno ništa – to je odlična prilika da se napravi dodatni proboj.

Jest tako, do Wimbledona brani samo nešto više od 100 bodova. Dakle, ima prostora za napasti top 15, možda i top 10. Sada je u povoljnoj situaciji zato što će biti nositelj na Slamovima, ali i na turnirima iz serije 250 i 500. Do prije dva tjedna izgledalo je sve to znatno drugačije. Ove godine nam je bio cilj da se vratimo u top 100, pa vi vidite.

Koji mislite da je vaš najveći doprinos kao trenera?

Mislim da sam donio pravu vrstu energije. Odlično ga poznajem, praktično smo posljednjih deset-petnaest godine neprestano zajedno – dok sam ja igrao, stalno smo trenirali skupa. Znam sve njegove vrline i mane, znam kada ga treba pritisnuti, a kada ga treba pustiti.

Točno osjetim kada je nervozan na treningu – kad je tako, a ja vidim da nešto loše radi, neću mu reći tada, jer samo mogu dolijati ulje na vatru tako. Pustim, čekam trenutak da bude bolje i onda kažem. A kada je sve dobro, držim ga da malo više radimo i ukazujem mu na stvari na kojima radimo.

Moram naglasiti i doprinos fizioterapeuta Yianija, napravio je čuda s Borninim ramenom i stavio bi ruku u vatru za njega. Dobar smo tim.

Borna počinje od kvalifikanta na US Openu, zatim mu idu Brooksby ili Lajović, pa vjerojatno Carlos Alcaraz u trećoj rundi – nimalo lak ždrijeb…

Nije lak ždrijeb, ali idemo meč po meč. Vidi se i po rezultatima da ima puno dobrih igrača, svakog tjedna netko drugi može osvojiti naslov. Mislim da se Borni vraćaju oni žar i energija koje je imao ranije, a to je da ‘jede’ protivnika kada osjeti da je ovaj ranjiv. To je možda izgubio jer nije imao pobjede, a sada mu u očima opet vidim da je gladan.

Gdje vidite još prostora za napredak?

Forhend sada ide sve bolje. Treba nastaviti biti agresivan njime. Govorimo i o prvoj lopti nakon servisa, i fizički može biti još bolji. To što ima prostora za napredak je pozitivna vijest. Bili smo u dubokome blatu na početku, ali smo se izdigli radom i odricanjima – nakon Roland Garrosa smo dodatno pojačali rad, izvukli se iz blata, a sada treba graditi dalje, da ide uzlaznom putanjom.