Vrlo zabavan i opušten razgovor odradio je naš sjajan sportaš s legendarnim i beskrajno nadahnutim Jimom Courierom...
JIM COURIER: Bio je to jako napet meč, tri i pol sata izjednačene borbe vrlo težak meč…
MARIN ČILIĆ: Nevjerojatna izvedba obojice. Velika šteta za Rafu, veliki borac, stvarno mi je žao što je ovako završilo za njega
JC: Možeš s njime suosjećati, prošle godine u Wimbledonu igrao si sjajan niz pobjeda, a onda ti se u finalu nešto slično dogodilo sa stopalom. Koliko ti je teško bilo vidjeti što mu se događa i je li to utjecalo na tebe, u smislu prošlogodišnjeg Wimbledona?
MČ: Malo jest, ali kao što često bude kad si ozljeđen, nekada ti lopte ulaze jer si opušteniji. Zbog toga sam se trudio biti koncentriraniji u prvih nekoliko gemova, nastojao sam podići intenzitet, bilo mi je apsolutno nužno zadržati taj intenzitet.
JC: Tijekom meča, bilo je puno zanimljivo pokušaja Nadala da iskontrolira tvoj servis, ponekad bi stajao skroz do kraja terena, uz tribinu! Kako je to utjecalo na tvoj pristup serviranju?
MČ: To mi je pomoglo da shvatim kako očito ima problema s mojim servisom! Posebno sa slajs servisom prema van, na “deuce” strani, jako puno sam ga koristio danas. U većini slučajeva je funkcionirao i kako je meč trajao dobijao sam sve više prednosti s tim servisom i sve bolje sam igrao općenito kako se meč bližio kraju.
JC: Tie-break trećeg seta bio je vrlo čudan. Vas dvojica obično bez problema držite servise, jesi li kad odigrao TB u kojemu si toliko često gubio servis?
MČ: Bilo je čudno. Gubio sam 0:2 pa osvojio njegov servis, zatim kod 3:2 sam izgubio oba svoja servisa, potom je Rafa izgubio svoj… Vrlo neobično! Napravio sam nekoliko grešaka u toj igri… Općenito u trećem setu imao sam dosta prilika za uzimanje servisa, ali Rafa bi uvijek odigrao dobar servis ili potez u ključnim trenucima. Uvijek je bio takav, čak i kada ne bi igrao na najboljoj razini.
Shvatio sam da jednostavno moram podići razinu igre. Dotad sam igrao dobro, možda mi je nedostajalo malo sreće u trećem setu, ali postao sam svjestan da moram igrati još bolje! Počeo sam odlično osjećati loptu, puno winnera sam zabio.
JC: U polufinalu si. Čestitam. Kyle Edmund je tvoj sljedeći protivnik. Igrao si jednom s njim, pobijedio, to je njegovo prvo polufinale. Što misliš o tom dvoboju?
MČ: Ima sjajan niz pobjeda na turniru, nekoliko pobjeda u pet setova, žestokih bitaka, danas je odigrao izvrstan meč. Ja moram nastaviti igrati svoju igru, jer Kyle je također napadački orijentiran, jako udara lopticu, ima odličan servis i forhend. Moram uzeti stvari u svoje ruke.
JC: Želiš li možda još o nečemu porazgovarati samnom?
MČ: Zapravo, htio bih ti postaviti nekoliko pitanja. Koja su ti najbolja sjećanja s ovog turnira?
JC: Kada sam osvojio ovaj turnir 1992., godinu prije sam izgubio u finalu US Opena od Edberga, tako da je to jedno sjajno sjećanje. Zapravo, jedva da se i mogu prisjetiti, jer vjerovao ili ne, teren je tada još bio zelen! Danas je malo drukčije.
MČ: Bogme je. Mislim da sam i ja igrao nekoliko godina dok je teren još bio zelen. Bilo je i neobično u smislu kako je toplina utjecala na podlogu…
JC: Da! Imaš pravo. Rebound ace, dosta spužvasto se ponašala ta podloga. Ovo što sada imamo je više poput betona. Bilo je zeznuto!
MČ: Bilo je teško proklizavati na takvoj podlozi!
MC: Jest, bilo je teško proklizavati. Usput, ti nisi dužan ovo raditi, slobodno se idi istegnuti. Što se mene tiče, možemo nastaviti koliko god ti želiš!
MČ: Neka publika odluči!
U tom trenutku polufinalist Australian Opena 2018. godine zaradio je ogroman pljesak pa je, u maniri iskusnog stand-up komičara, odlučio kako je to savršen trenutak da napusti pozornicu!