Neville Godwin dobio je nagradu za najboljeg trenera godine. Odlučivali su kolege treneri, a ljudi valjda znaju prepoznati kada netko radi dobar posao. Barem bi trebali.
Svaka čast Kevinu Andersonu i napretku koji je pokazao ove godine, finalu US Opena, ali dojma sam da su se gospoda pri donošenju odluke ponašala više kao računovođe, a manje kao teniski treneri…
Ivan Ljubičić priključio se trenerskom stožeru Federera u prosincu 2015. godine. Nakon otprilike dvije sezone tijekom kojih je od Milosa Raonica napravio top 10 igrača, nije mogao odbiti ponudu koja mu je stigla iz kampa njegovog velikog prijatelja iz igračkih dana. No, Fedexu je prošla sezona bila vjerojatno najgora u karijeri što se tiče ozljeda. Čak dvije ozljede i jedna operacija potpuno su mu uništile 2016. zbog čega je spustio zastor na godinu već u lipnju!
Budimo realni, Ljubine nove zamisli nisu ni mogle doći od izražaja…
Roger je uzeo ogromnu pauzu, zaliječio koljeno i leđa i u Australiji zapanjio svijet tenisa. Doživjeli smo Neo Federera! Najveća promjena koju je implementirao u igri, dok se pola godine pripremao za novu sezonu, do izražaja je došla u završnom susretu turnira protiv Nadala. Do tog dana s Rafom je u karijeri imao omjer 11-23, 10-14 u finalima, 3-6 u završnicama Grand slamova…
Preokret koji se dogodio u petom setu tog susreta pronio se na cijelu sezonu. Nadal je izgubio svaki od tri preostala dvoboja u 2017. i to puno lakše od tog australskog… Nešto se, zaboga promijenilo, neko objašnjenje moralo je postojati!
I postojalo je. Postoji. Roger je do travnja, u razdoblju u kojemu je nanizao 3 velika naslova i isto toliko još većih pobjeda protiv Nadala, u prosjeku udarao bekend 5 kilometara na sat brže, s pozicije otprilike 90 centimetara dublje u terenu!!!
Sezonu je započeo zdrav, pripremljen i taktički opremljeniji nego ikada. Zaboga, u boksu mu je sjedio jedan od najvećih genijalaca na Touru dok je još bio igrački aktivan, Ivan Ljubičić.
Žao mi je, stoga, što njegovi kolege nisu adekvatno honorirali očiglednu korelaciju između njegova dolaska u Fedexov stožer i dramatičnih, ali baš velikih promjena u “stražnjaku” igrača kojega u karijeri nikada nije uspijevao pobijediti u brojnim finalima koja su igrali uglavnom tijekom 2005. godine. I koji je bio doktor bekenda. Ivan Ljubičić, jedan od najvećih teniskih umova stoljeća…
Pretjerujem? Bezobrazan sam što uopće dovodim u pitanje odluku profesionalaca koji “ekšueli” zaista nešto rade i zarađuju od tenisa?
Gledajte, čvrsto stojim iza tvrdnje da je Ljubo ove godine trebao dobiti nagradu za trenera godine, jer su rezultati njegova genijalnog taktičkog i strateškog uma postali vidljivi već u prvom tjednu sezone! Ljudi s dovoljno resursa na raspolaganju vrlo su ih nedvosmisleno kvantificirali…
Uostalom, uz dužno poštovanje trustu teniskih mozgova, uvijek sam bio skeptičan prema rezultatima akcija u kojima pred prosječnim ili blago natprosječnim jedinkama stoji zadatak prepoznavanja čiste genijalnosti. Otprilike kao da mene imenuju u Odbor za izbor komentatora godine na Balkanu…
Godinama je Rafa Nadal gradio pobjedničku strategiju oko Rogerovog bekenda i godinama je ona gotovo savršeno funkcionirala. Dva, tri, četiri, ponekad i pet puta obranio bi se od teškog dijagonalnog spina s forhend strane, a većina pokušaja izlaska iz tog obrasca paralelom ili jakom dijagonalom završila bi neprisiljenom pogreškom. Sada je jasno kao dan u čemu je bila pogreška, a odgovor je bio tako jednostavan zar ne? Tajna genijalnosti krije se u jednostavnosti…
Ulaskom gotovo metar u teren i uzimanjem loptice bekendom u penjanju, RF je izbio glavne adute Nadalove strategije “Udarni ovan” – visinu odskoka i brutalnu rotaciju loptice koja najviše dolazi do izražaja nekoliko sekundi nakon odskoka!
Osim toga, tim novim, kontraškim, maksimalno agresivnim bekendom, Federer je oduzeo puno vremena Rafi u reakciji i postavljanju za sljedeći udarac, a na toj razini tenisa svaka desetinka sekunde ekstremno je važna!
Ivan Ljubičić bio je vrhunski tenisač koji je od svoje karijere izvukao možda i više nego što je trebao. Nakon tri godine u trenerskim vodama, dojma sam da bi u ovoj sferi mogao nadmašiti sebe kao igrača, posebno ako će baratati “sirovinama” poput ove koja mu je trenutno na raspolaganju i koja u tek nekoliko mjeseci rada može provesti u djelo potpuno nove, ali dramatično drukčije strateške koncepte…
Možda ću se za koju godinu sjetiti ovog teksta, kada kolege treneri konačnu budu prepoznali Ljubu i njegov domišljatost. Uostalom, tko zna, možda su ga ove godine zaobišli jer ga “čuvaju” za nagradu koja će se dodjeljivati treneru desetljeća…
Sada zaista pretjerujem? Moguće. Ali, zamislite samo kakva bi to šokčina bila kada bi Roger sljedeće sezone, prvi put u životu s 30 i koliko ono kvrga na leđima, uspio oteti Roland Garros Rafi Nadalu! Osobno sam se uvjerio da Ljubičić i za to ima pakleni plan. Kakav? Izložio mi ga je prije osam godina (skrolajte malo, stara je stranica)…