Završnica sezone nekad je bila poznatija pod jednostavnim nazivom "Masters". I svi su znali što to znači i koliko je važno pojaviti se tamo. Još iz vremena kada se taj turnir igrao na onom legendardnom terenu s linijama iscrtanim samo za singl mečeve, u davnom, nikad prežaljenom Frankfurtu...

A danas? Ne samo da se taj turnir već godinama igra pod nekim drugim, kompliciranim i teško izgovorljivim imenom, nego je došlo do gubitka njegova ugleda i samog koncepta – turnira za najbolje igrače sezone. Nekad je tamo želio biti svatko, a danas? Carreno Busta u razdoblju presudnom za hvatanje posljednjeg mjesta koje vodi na završnicu ne može nikoga pobijediti. Izgleda poput slučajnog prolaznika na ATP Touru, evo i večeras ga je Nicolas Mahut pomeo sa središnjeg terena u Bercyju. Mahut koji je već dugo daleko od ozbiljnog singl igrača…

Nikoga tko prati tenis takav rasplet nije iznenadio, no, svejedno boli… Carreno Busta izgubio je i peti put u šest nastupa nakon US Opena. U porazima je uspio dohvatiti samo jedan set. I svejedno čovjek još čvrsto stoji na onom ključnom mjestu na Race listi. Dapače, izgledi da bude maknut s te pozicije nisu neki – najbliži konkurent Anderson mora doći minimalno do četvrtfinala i ako tamo zastane, nadati se da Del Potro i Tsonga neće dohvati poluzavršnicu, koju potonji pak minimalno moraju dohvatiti! 

– Pa što? – reći ćete, posljednja dva ionako su u izvrsnoj formi. Nik’h problema…

Oh, ali problema ima na izvoz! JMPD pred sobom ima ždrijeb iz Ulice brijestova – uporni Sousa, A.Zverev pa Dimitrov/Schwartzman/Isner i onda kao šlag na tortu – Nadal u polufinalu! I sve to sa 16 odigranih mečeva u posljednjih 28 dana u “međuspremniku”, dva uzastopna finala, tri polufinala zaredom… Malo je reć da mu je tijelo na izmaku snaga. Ako Delpo i izbori Masters (i namjerno ću ga u nastavku teksta tako zvati!), pitanje je hoće li tamo imati snage uopće podići reket…

Tsonga je u sličnim “problemima”. Također je igrao u dva finala zaredom, a neki dan u završnici Beča dao je naznačiti da bi mogao postati žrtvom preopterećenja kad je pometen s terena od Pouillea. Uostalom, na putu do zamišljenog i nužnog polufinala stoje mu najprije Benneteau, sunarodnjak, zatim žestoki Goffin, trenutno bolji igrač… Ili u “boljoj” varijanti još jedan sunarodnjak – Mannarino… A znamo što slijedi kad se sastanu dva Francuza na teniskom terenu. Velika borba, puno preokreta i enormna potrošnja energije!

Pa u koga se onda uzdati da će spasiti dječačku, romantičarsku sliku o Mastersu kao mjestu u rajskim vrtovima tenisa? U Kevina Andersona koji od finala US Opena nigdje nije uspio doći dalje od drugog kola? Koji je prije par dana poražen od, pazite sada, Garcie Lopeza i to s četiri izgubljena servisa?? Koji će u svom prvom nastupu u Bercyju igrati s Verdascom, od kojeg je prije desetak dana izgubio u dva seta?! 

Preostaje samo vjerovati da Pouille, Bautista, Isner, Ramos, Sock ili Schwartzman mogu do – naslova! Jedinog njihovog puta do Londona. To, ili vjerovati u nadljudsku snagu superjunaka Juana Martina, druge opcije nema. Jer alternativa izaziva bolne grčeve u predjelu abdomena. Carreno Busta na Mastersu? Molim vas, recite mi da se to neće dogoditi.

Nemam ništa protiv Španjolca, dapače, prvi sam bio spreman u TV prijenosu dvoboja sa Schwartzmanom u Beču prošloga tjedna zauzeti se za njega i obraniti od vala, tsunamija obezvređujućih opaski koje su u njegovom smjeru upućivane proteklih tjedana putem svih društvenih platformi… 

No, s nekim stvarima nitko se nema pravo sprdati. Dosta je uriniranja po svetinjama, bogovi tenisa ukažite se sada ili zauvijek šutite. Trebamo vas više no ikada…