Sportaši, predsjednici klubova, članovi elitnih nogometnih organizacija novinare trebaju u onom trenutku kada su relativno anonimni te im je potrebna promocija. Pritom se i sami novinari prostituiraju stvarajući od sportaša nadbogove, klanjaju se pohlepnim korporacijama, ultra bogatim personama i pritom su svjesno spremni da dobiju - vritnjak

Zlatna lopta France Footbala svoju premijeru doživjela je 1956. godine. Neki inovativni kolega dosjetio se da novinari koji prate nogomet na kraju svake godine izaberu najboljeg od najboljih. Naravno, sama ideju da odlučuju novinari, a da nisu strogo i jasno određeni parametri automatski sugeriraju da u ovakvom izboru presuđuje – dojam novinara koji ima pravo glasa. Nije tada bilo tehnologije – koja je mogla izmjeriti brzinu, točnost, preciznost, i štošta što se može danas. Svašta se događalo kroz povijest izbora, no ovog ponedjeljka je sve nekako podignuto na još višu razinu, koja poziva na ozbiljno razmišljanje o opstojnosti ove gotovo sedam desetljeća duge nagrade.

Dugo je na kladionicma favorit bio Vinicius Jr., brazilski nogometaš i član Real Madrida. Već smo i mi u redakciji sve pripremali da će tu ‘čarobnu loptu’ dobiti nogometaša Kraljevskog kluba, a onda je u ponedjeljak oko podneva putem platforme X (nekadašnji Twitter) stigla je informacija da je Real Madrid otkazao let avionom za 36 osoba na relaciji Madrid – Pariz. Odmah su se ‘uskovitlale’ društvene mreže, nogometaš Manchester Cityja Rodri iskočio je u prvi plan kao favorit za Zlatnu loptu. Kasnije popodne i navečer to se dogodilo i španjolski nogometni reprezentativac i član aktualnog prvaka Engleske ugravirao je svoje ime na vječnu listu dobitnika ove prestižne nogometne nagrade.

Nije prvi put da su Real i njihov igrač (Cristiano Ronaldo) uvrijeđeni što nisu dobili prestižnu nagradu, ali ovog puta su nedolaskom kompletnog ansambla jasno dali do znanja što misle o izboru – novinara. Mnogobrojni slavni što bivši što sadašnji nogometaši imali su što za reći i kritizirati izbor, iako mnogi od njih za jako dobru apanažu gostuju i rade u razno raznim nogometnim emisijama. No, sad je to već druga tema.

Meni je ipak za oko zapela izjava samo Viniciusa, koji nije skrivao koliko je razočaran.

“Napravit ću ovo još deset puta. Oni nisu spremni”.

Dakle, Vinicius tu nedvosmisleno šalje poruku novinarima da nije dobio Zlatnu loptu jer se on ne boji boriti protiv rasizma i da to mnogima nije po volji. Nažalost, nije tu Vinicius niti daleko od istine.

O njegovim nogometnim kvalitetama uvijek se može raspravljati, osobno mislim da je bolji nogometaš od Rodrija, ali kod novinara, vjerujem da su presuđivali i neki drugi parametri. Tu naravno Brazilac ne kotira najbolje po pitanju samokritike na svoje ponašanje koje je daleko od bilo kakvog fair-playa ili poštovanja prema nogometnim suparnicima, ne želim ih nazvati protivnicima.

S druge strane Rodrijeva priča stvarno nije ona klasičnog nogometaša. Za razliku od većine onih koji putem društvenih mreža sklapaju multimilijunske sponzorske ugovore, idu na brojna elitna događanja samo da bi bili viđeni, žive u raskoši s “bijesnim” automobilima i vilama, Rodri, posebno kad se uzme u obzir ovakav zvjezdani status, živi život običnog, prosječnog čovjeka.

“Često mi se suigrači rugaju jer smatraju da sam previše normalan. Ako mi se rugaju zato što me ne zanimaju društvene mreže i zato što nemam tenisice od 500 eura, neka mi se rugaju. Ja sam jednostavno ovisnik o nogometu. Nikad, pa ni danas, nisam rekao ‘želim biti nogometaš jer želim slavu ili Ferrari’. Ne, želim biti nogometaš zato što me svaki potez na nogometnom travnjaku čini živim” – rekao je Rodri.

Sportaši, predsjednici klubova, članovi elitnih nogometnih organizacija novinare trebaju u onom trenutku kada su relativno anonimni te im je potrebna promocija. Pritom se i sami novinari prostituiraju stvarajući od sportaša nad bogove, klanjaju se pohlepnim korporacijama, ultra bogatim personama. I kad ti isti novinari izaberu Rodrija, pola se svijeta digne na noge, a Real, zato što može jasno i glasno pokaže što misli o novinarima i njihovom glasu. No, već sutra će ti isti novinari tračati, laktariti se samo da bi na tren bili blizu Viniciusa, Pereza i sličnih – bogova!

Jasno mi je da ovom podijeljenom, posvađanom, primitivnom i bešćutnom svijetu zapravo nema spasa, te da nas čeka jedan ogroman i ozbiljan “reset”!. Ali ako bi se svijet i društvo tim činom vratili na ‘tvorničke postavke’ tada u suštini i ne bih imao ništa protiv da se to dogodi. Zbog svega, bilo bi najbolje da France Football – ukine Zlatnu loptu.