Real Madrid i Manchester City ove su se godine našli i četvrti put zaredom u ždrijebu nokaut faze Lige prvaka. Iako je natjecanje kompletno mijenjalo svoj format, a City više ni izbliza ne izgleda kao momčad koja je dominirala Otokom i Europom, treba reći da je Real i treći puta prošao, a ovaj puta i ponizio najvećeg europskog rivala zadnjih godina. Ovo natjecanje je jednostavno krojeno za Los Blancose.

Real je u ovu sezonu i drugi puta u tri sezone ušao i kao branitelj naslova u La Ligi te u Ligi prvaka. U sezoni 21./22. postignuto je to protivno svim očekivanjima u najjačoj kampanji ikada (PSG, Chelsea, Man City pa Liverpool) jer je Real predvođen Benzemom u svim dvomečima bio veliki Underdog. Prošle sezone, odnosno 23./24. Real je opet osvojio dvostruku krunu ponovno izbacivši City (ovog puta u trileru penala), ali ovog puta ipak kao jača i stabilnija momčad predvođena Kroosom, Courtoisom, ali i sazrelim Bellinghamom i Viniciusom.

Nisu Kraljevi puno mijenjali ove sezone, barem ne količinski. Došao je vjerojatno najbolji nogometaš generacije, fantastični Kylian Mbappe, a otišao (prerano) lider veznog reda, Toni Kroos. Cilj je odmah na papiru bio jasan, prije svega prvi put nakon čak 17 godina obraniti naslov prvaka u domaćem prvenstvu (nevjerojatan je podatak da je to Real zadnji put uspio u sezonama 06./07 i 07./08), ali i obraniti naslov Lige prvaka.

Računica je bila jasna, imaš najbolju momčad Europe, a Brazilci, Valverde i Bellingham su još godinu stariji i „kvalitetniji“. Usto si doveo i najboljeg na svijetu, Kyliana Mbappea te zadržao sve osim Kroosa kojemu je bilo dosta nogometa. Dugo već godina (od odlaska Ronalda 2018.) Real na papiru nije bio toliko jak i dugo nisu imali veća očekivanja od sezone.

Uz City su na kladionicama bili favoriti broj 1 za redizajniranu Ligu prvaka, a u Primeri su bili istančani favoriti uz dosta upitnika glede snage i kvalitete Barcelone i Atletica.

Ipak, kako to obično i biva, nije sve krenulo po planovima. Mbappeu je trebalo neko vrijeme da se privikne na novu ligu pa i na suradnju s Viniciusom i Rodrygom, dok su ozljede u obrani praktički masakrirale momčad.

Carvajal, Militao i Alaba propustili su do sada cijelu sezonu, a često su i dugo bili ozlijeđeni i Rudiger te Mendy uz nerijetke izostanke Viniciusa, Rodryga i Camavinge. Ponukani iskustvom i tvrdoglavošću Florentina Pereza, Los Blancosi nisu na tržištu pronašli rezervna rješenja u obrani pa su većinu aktualne sezone obranu držali Lucas Vasquez (krilo), Tchouameni (veznjak), Asencio (Real Castilla, junior) te Fran Garcia.

Ranjeni Kraljevi nekako su i nizali pobjede u La Ligi uz sve boljeg Mbappea, ali u Ligi prvaka je bilo itekako turbulentno i neizvjesno.

Nakon pet kola u novom formatu elitnog natjecanja, Real je imao čak tri poraza uz dvije tijesne pobjede protiv Stuttgarta i Borussije Dortmund. Postalo je jasno da mjesta za zezanciju više nema i da se moraju probuditi kako bi uopće završili među 24 najbolje momčadi. Na kraju su ih porazi stajali i najtežeg mogućeg ždrijeba u šesnaestini finala, Manchester Cityja, koji je srećom za Real bio u još gorem izdanju.

Uz probleme u Ligi prvaka, Los Blancose su najviše zaboljela i dva neugodna poraza od najvećeg rivala, Barcelone. Katalonci su u prvenstvu u Madridu slavili s 0:4, dok su u Džedi u finalu Superkupa torpedirali Real s 2:5. Devet primljenih pogodaka, prednost međusobnog omjera u prvenstvu, ali i činjenica da im Barcelona nikako ne paše, podigli su obrve zabrinutosti kod Carla Ancelottija.

Madriđani su nešto dobroga i dobili od pustih ozljeda i izostanaka, a to je sjajni stoper Raul Asencio koji je priliku dobio posve neplanski i neočekivano. S obje ruke ju je zgrabio i postao već u očima mnogih navijača „novi Ramos“. Uz Asencia je i heroj iz sjene ove momčadi uvijek podcijenjeni Rodrygo. Nakon nove dominacije nad Cityjem, Bellingham je upravo Rodryga istaknuo kao ključnog igrača ove momčadi:

“Rodrygo je vrlo podcijenjen. Za mene je on najtalentiraniji igrač u momčadi. Stvari koje on radi s loptom, trikovi… Pitam se kako on to radi. Meni bi otišli gležnjevi. Rodrygo je taj koji se najviše žrtvuje za momčad i uopće se ne žali, jednostavno odradi taj posao. Iako je njegova prirodna pozicija na lijevoj strani, on puno radi i na desnoj strani u obrani.”

Upravo su Bellingham i Rodrygo uz Viniciusa i Mbappea ta fantastična četvorka Reala koja čini ovu momčad toliko posebnom i nezaustavljivom po protivničke obrane. Sredina je možda slabija od one u kojoj su ordinirali Modrić i Kroos u primeu, a obrana je sastavljena po principu „nemamo nikoga, moraš ti“. Ali uz sve te probleme i mane, napadački arsenal je toliki da je Real i dalje favorit broj 1, a potencijal koji ova momčad ima u budućnosti je do sada neviđen.

Posebno to vrijedi za format Lige prvaka na ispadanje koji ovoj momčadi savršeno odgovara. Uz nestvaran talent i povijesni pobjednički mentalitet (15 Liga prvaka u povijesti, 6 od 2013./14. i 5 za trenera Ancelottija), Los Blancosi su momčad koju nitko ne želi vidjeti s druge strane terena. Sjetit ćemo se samo onih preokreta protiv Cityja 2022. te Bayerna 2024. godine, a kada takvoj momčadi dodate Mbappe u formi, onda nastaju problemi… Za protivnika.

Postoji i dalje jedan smiješan narativ kako suci Realu i dalje pomažu više nego drugim „velikanima“ u Ligi prvaka te kako im je ždrijeb vrlo često „namješten“ i prelagan. Samo ću staviti sliku svih protivnika Real Madrida u nokaut fazama Lige prvaka pa vi sami donesite zaključak je li to tako…

Iako su protiv Cityja pokazali da su neslomljiva sila koja će biti samo sve bolja i bolja, treba uzeti u obzir i to da Manchester City više nije najjača europska momčad kao u zadnjih pet ili šest sezona i da toj generaciji Pepa Guardiole lagano dolazi kraj. Osim toga treba reći da je Real ušao u negativnu seriju rezultata u prvenstvu (uz mnoštvo sudačkih repova) te da ih je Barcelona, koja je još donedavno debelo zaostajala, sada prestigla.

Iz godine u godinu Real Madrid živi jednu sličnu priču i sudbinu. Puno mučenja u La Ligi, puno ozljeda te izostanak snažne rotacije u obrani te junaštvo i čudesni preokreti uz nevjerojatan pobjednički mentalitet u Ligi prvaka.

Sada je prilika za prekretnicu, ovo može biti ta godina u kojoj će srušiti prokletstvo i obraniti naslov u domaćem prvenstvu nakon za Real predugih 17 godina čekanja i u kojoj će Florentino Perez napokon shvatiti da mora dovesti kvalitetnu rezervu ili više njih za svaku poziciju jer ozljede su već dugo godina glavni, a često i jedini problem i porok Reala.

Ako tako i ne bude, neće biti panike jer će Los Blancosi opet u Ligi prvaka izvući nekakav ludi preokret i podignuti ušati pokal…

A ako i ništa ne osvoje ove godine, samo treba pogledati u rubriku godine pa vidjeti da Mbappe ima 26, Vinicius 24, Rodrygo 24, Bellingham 21, Asencio 22, Tchouameni 25, Camavinga 22, Guler 19, Endrick 18, a već nekako po osjećaju veteran Valverde 26 i nakon toga više neće biti panike jer velike stvari dolaze.

Real Madrid je najveći klub na planeti, s najvećim budžetom i često najvećim potencijalom dovođenja najboljih igrača svijeta. Iako posljednjih godina na papiru i na terenu često nije izgledao kao najbolja momčad Europe, trofeji su se i dalje osvajali uz neke nezaboravne trenutke i preokrete.

Ovo što sada Real ima i što će imati idućih godina po meni ih definitivno čini najboljima i na terenu i na papiru i samo je pitanje koliko će novih rekorda ova mlada generacija srušiti…