Tako blizu, a tako daleko...hrvatska košarkaška reprezentacija nije izborila plasman na Olimpijske igre, rezultat koji je neuspjeh, ali daleko od sportske tragedije.

Puno emocija prošlo je kroz hrvatske košarkaše ove subotnje večeri, utakmica protiv Njemačke ispred lijepo popunjenih tribina Spaladium Arene uz bučnu podršku navijača koje je predvodila dobrodošla skupina Torcide.

Dolazak Hajdukove navijačke skupine kao da je podigao hrvatske igrače koji su od prvog trenutka utakmice pokazali veću želju, motiv, angažiranost. Borilo se za svaku loptu unatoč tome što stvari nisu odmah krenule u pozitivnom smjeru. Nijemci su imali i devet razlike prije nego će Hrvatska preuzeti vodstvo do kraja poluvremena.

NESTALI U 6 MINUTA

Drugo poluvrijeme, barem prvih četrnaest minuta prošlo je pod kontrolom Mršićeve momčadi, no tada je nešto jednostavno ‘puklo’. Od 71:63, Hrvatska je došla do konačnih 76:86, dakle Njemačka je stvorila pobjedničku seriju 23-5 osiguravši plasman u finale. Kao da su i sami ostali iznenađeni onime što se dogodilo u navedenom periodu.

Bojan Bogdanović i Mario Hezonja pokušavali su iz daljine, ali jednostavno lopta više nije prolazila kroz obruč, no Bojan i Mario nisu bili problem, on leži u činjenici da nisu imali dovoljno pomoći. To je nešto o čemu smo već naširoko govorili, raspravljali.

Statistika rijetko kada laže, svakako to ovdje nije slučaj. Bojan Bogdanović je briljirao s 38 poena, Mario Hezonja ubacio je 14. Kombinirano, njih dvojica 31 put šutirali su prema košu. Problematika nastaje kada pogledamo ostatak momčadi. Niti jedan drugi igrač nije imao više od pet pokušaja (Jordano). Nesigurnost, strah ili kako god to nazvali utkali su se u tkivo hrvatskih igrača koji nisu imali rezona šutirati i barem na sebe prebaciti pozornost protivničkih igrača.

TKO JE ODGOVORAN?

Tek polufinale u Splitu svakako je neuspjeh i nitko od toga neće bježati. Naravno, kada reprezentacija ne uspije ostvariti zacrtani cilj odmah se poziva na ‘glavu’ izbornika. No, je li Veljko Mršić doista kriv?

Gledajući silne medijske napade koje su proteklih tjedan dana doživjeli nogometni izbornik Zlatko Dalić i neki igrači, čovjek se morao zapitati, je li to sve potrebno? Može li tim ljudima netko doista prigovoriti da im nije dovoljno stalo, da se nisu borili za hrvatski dres, tu ‘svetinju’?

Košarkaši poput nogometaša žive za svoj sport, to je ipak njihov prihod, kako bilo tko te ljude može pogledati u oči i kazati im, niste se dovoljno borili! Taj čovjek ne bi trebao biti ja, a vjerujem i nitko od nas koji radi u ovom poslu. Veljko Mršić ostvario je uspješan prodor na Eurobasket u nezahvalnim uvjetima, cilj je ostvario bez NBA pojačanja kao niti Marija Hezonje.

Odgovornost za splitski neuspjeh leži u samoj strukturi. Čelnici HKS-a žele stvoriti bazen domaćih igrača koji će stvarati igrače za reprezentaciju. Prva liga je sve bolja što je pozitivan aspekt, no ne može se reći da su ti igrači dovoljno dobri za reprezentaciju. Potrebno je igrati na višoj, boljoj razini kako bi igrači stjecali iskustvo, ali i kvalitetu koja se dobije igranjem protiv jače konkurencije.

B REPREZENTACIJA I FIBA KONKURENCIJA

Možda je vrijeme za stvaranje B poligona reprezentacije koja će se družiti kroz duži period tijekom godine, igrači iz hrvatskog bazena, a koji bi igrali u pauzama između domaćih natjecanja. Jasno da je za takvo nešto potrebno krojiti i specifičan raspored, ali sigurno je za sada samo prijedlog.

Proteklih mjeseci govori se o povratku u FIBA natjecanje, konkretno tamošnju Ligu prvaka. To bi svakako bio dobar potez. Nije riječ o razini Eurolige, ali svakako više nego dovoljno dobro za ono što je potrebno hrvatskim klubovima. Jednostavno, mora se pojačati konkurencija kako bi se igrači razvijali.

Kada će se taj razvoj pojačati tada nećemo dobiti bekove koji ne šutiraju, centre koji se boje skakati pri napadačkim promašajima, igrače koji se uplaše čim vide nešto poznatije ime na protivničkoj strani.

ŠTO SLIJEDI?

Sljedeća veća akcija hrvatske reprezentacije nastupa tek u kasno ljeto 2022. godine kada će se igrati Eurobasket u Njemačkoj, Češkoj, Gruziji i Italiji. Hrvatska će u Italiji igrati protiv domaćina, Velike Britanije, Ukrajine, Estonije i Grčke.

Puno vremena je do tada, isto tako prilika za stvaranjem nekog novog kulta reprezentacije, igrače koji će biti barem dovoljno dobri postati ‘asistenti’ Bogdanoviću, Šariću, Zupcu i drugim veteranima. A Mario Hezonja? Nadajmo se kako ovo nije bio samo jednokratni povratak u nacionalni dres, Dubrovčanin je potreban reprezentaciji, takvog se talenta nitko ne bi samo tako odrekao.