Umirovio se Dominic Thiem. Čovjek koji je u svom „primeu” bio apsolutno ravnopravan velikoj trojci.

Prije nekoliko dana odluku o kraju karijere donio je jedan od najvećih igrača svih vremena Rafael Nadal. Da mi je netko prije par godina rekao da će Dominic Thiem svoj posljednji meč u karijeri odigrati prije Nadala rekao bih mu da je lud. Međutim, kao u najgorim snovima, karijera ovog talentiranog Austrijanca krenulo je strmoglavo prema dolje upravo nakon najvećeg trijumfa karijere – osvajanja US Opena 2020. godine.

Austrijanac rođen u Wiener Neustadtu prije 31 godinu je u svojoj karijeri osvojio 17 ATP titula, od čega spomenuti US Open, Indian Wells te je u jednom trenutku bio i treći igrač svijeta. Još je tri puta igrao finala na Grand Slam turnirima, dva puta je poražen od Nadala u Parizu, dok je puno bliže tituli bio u finalu Australian Opena protiv Novaka Đokovića gdje je poražen u pet setova. Nije zgorega spomenuti da je samo od nagrada zaradio i 30ak milijuna eura. Ako sve ovo pročitate, a niste veliki teniski fan mislit ćete si pa ovo je fantastična karijera, ali onaj tko je Thiema gledao u njegovom primeu je svjestan da je Austrijanac mogao, možda i morao osvojiti puno više.

Meni osobno, Dominic Thiem je jedan od najdražih igrača. Ne samo zbog svoje osobnosti zbog kojeg je omiljen među svim tenisačima, nego i naravno zbog bombastične igre na najvećoj sceni. Igrač koji nije imao niti jednu ozbiljniju manu, igrač razornog forhenda i jednog od najboljih jednoručnih bekenda svih vremena. Po meni, uz Stana Wawrinku i najbolji. Dominic je na svom vrhuncu bio fizički impresivno pripremljen, mnogi se rado sjećaju njegovih riječi o brutalnim pripremama u planinama kada je tek dolazio među velike dečke pod trenerskom palicom Guntera Bresnika. Ovaj legendarni trener je sa Thiemom surađivao čak 17 godina i sigurno je najzaslužniji za veliku većinu njegovih uspjeha, ali uz Austrijanca je u najsvjetlijim trenucima karijere bio Nicolas Massu. On ga je vodio do jedinog Grand Slam naslova, i činilo se da će taj dvojac ostati zapisan zlatnim slovima u teniske anale. Thiem je pod Massuom uspio maksimalizirati sve svoje vrline, a sakriti ono malo mana što je imao.

Ono što je indikativno je da Dominicov „prime” nije trajao jako dugo i to ga je koštalo bolje karijere. Na scenu se probio 2015. kada je osvojio tri ATP naslova i postao ozbiljan top 20 igrač. Vrijedi napomenuti da mu je Umag bio drugi naslov u karijeri. Sljedeće godine je napunjen samopouzdanjem počeo igrati vrhunski tenis na najvećim turnirima, zaigrao u prvom Grand Slam polufinalu i ušao među deset najboljih na svijetu.

Te dvije sezone bile su uvod u ono što slijedi… Pobjede nad Nadalom u Rimu, te Đokovićem u Roland Garrosu, ulazak u top 5, još jedno polufinale na Roland Garrosu te osmina finala na ostalim Grand Slamovima. Dominic Thiem je postao teniska zvijezda i čovjek koji je svojim nevjerojatno snažnim udarcima, te odličnom fizičkom spremnom mamio uzdahe teniskih fanova diljem svijeta.

„Dominator” kako su ga popularno zvali je sa 25 godina pucao od snage i sampopuzdanja te se nije plašio mečeva protiv najboljih igrača svih vremena. Thiem je 2018. godine igrao svoje prvo Grand Slam finale u Parizu gdje ga je dočekao Rafa. Sljedeće sezone ista priča, došao je do finala, ali protiv legendarnog Španjolca nije mogao. Međutim u toj sezoni je istvario do tada najveći uspjeh karijere osvojivši Indian Wells pobjedom protiv Federera u finalu.

2020. godina poznata i kao godina COVID-a, za Thiema je bila pokazat će se najbolja u karijeri. Osvojio je svoj jedini Grand Slam naslov u jednom vrlo bizarnom meču protiv svog prijatelja Saše Zvereva bez publike na US Openu. Igrao fantastično finale u Australiji protiv Novaka, vodio je 2:1 u setovima i bio je blizu da slomi nesalomljivog Srbina. Igrao je drugo finale završnog mastersa te došao do najboljeg rankinga u karijeri. Sve je upućivalo na to da i ako ću pisati neki tekst o Dominicu Thiemu u 2024. godini bit će to tekst za osvojeni Roland Garros ili možda dolazak na sami vrh ljestvice. Međutim, dogodilo se nešto potpuno neočekivano, karijera Dominica Thiema se doslovno ugasila nakon te sretne, ali i kobne 2020. godine.

Austrijanac je u 2021. prvu krenuo nekim slabijim rezultatima, a onda je uslijedila manja ozljeda koljena koja ga je izbacila iz stroja na par mjeseci. Vratio se u Madridu, odigrao polufinale, zatim par ranih ispadanja i onda ta prokleta ozljeda zgloba desne ruke koja mu je uništila karijeru. Domi nije igrao nešto manje od godinu dana, ali na terene se vratio neki drugi igrač, nesiguran, s puno manje snage i počele su prve brige. Ja osobno, ali i mnogi drugi mislili da će tu hrđu Dominic skinuti kroz neko vrijeme kada povrati samopouzdanje u svoju igru, međutim do tog trenutka nikada nije došlo. Thiem je u sljedeće dvije sezone svim silama pokušavao povratiti samopouzdanje i nizati pobjede, čak je i raskinuo jako uspješnu suradnju s Massuom, ali jednostavno nije išlo. Najviše što je uspio učiniti je finale u svom Kitzbuhelu, par polufinala i povratak u top 100, ali govor tijela u mečevima, izjave nakon mnogobrojnih poraza su jasno davale do znanja da više nikad nećemo vidjeti „Dominatora”.

Kao što sam dao naslutiti u naslovu, Domi je obožavao igrati protiv Rogera, Novaka i Rafe. Ako ne računamo Murraya koji je iza ovog trojca, a ispred svih ostalih, Thiem je jedini igrač koji je konstantno pobijeđivao veliku trojku na najvećim scenama. Protiv Rogera je posebno volio igrati, ima pozitivan međusobni omjer i pobjeđivao ga je na velikim turnira od čega je najzvučnija već spomenuta pobjeda u finalu Indian Wellsa. Protiv Đokovića je na omjeru 5-7 što jasno daje do znanja da je bio bok uz bok najuspješnijem igraču svih vremena, međutim nije ga pobijedio u tom najbitnijem meču u finalu Australije.

Najmanje uspjeha je imao protiv Nadala, međusobnih omjer je 6-10, ali bole porazi u dvama finalima Roland Garrosa, finalu Madrida, te finalu Barcelone. Najzvučnija pobjeda protiv Rafe je u četvrtfinalu Australian Opena, te dvije pobjede u istim fazama na Masters 1000 turnirima.

Siguran sam da će za nekoliko godina kada pogleda na svoju karijeru, Dominic Thiem biti jako ponosan, ali sada je vjerojatno tužan i pomalo ljut što već u 32. godini kaže zbogom svom voljenom tenisu.

„Posljednji ples” je bio nalik na ono što se događalo zadnjih godina, bez bombastičnog tenisa, poraz u prvom kolu Beča od mladog Talijana Darderija i nekako mi je jako tužno bilo gledati posljednje Domijeve poene. Međutim, neću se sjećati ove muke zadnjih godina, sjećat ću se na desetke mečeva zbog kojih sam uzdisao, sjećat ću se 2019. godine i pobjede Dominika nad Đokovićem u polufinalu Roland Garrosa koju sam gledao uživo, i sjećat ću se svake bekend paralele kojom bi u delirij bacao gledatelje na tribinama…