Nakon što je St. Louis Blues osvojio prvu NHL titulu u 51. godini postojanja, čovjek se mora zapitati kako je to moguće.

Ako ste samo i površni pratitelj NHL-a, nakon nevjerojatnog slavlja St. Louis Bluesa u finalu Stanley Cupa, mogli ste se samo zapitati: Pa kako je ovo moguće?!?!

Priča o franšizi koja je stvorena 1967. godine, a ime je dobila po pjesmi St. Louis Blues legendarnog glazbenika Williama Christophera Handyja, jedna je o upornosti, pehovima i na koncu rijetko viđenom slavlju.

Grad St. Louis prije deset godina bio je jedan od najteže pogođenih velikom financijskom krizom koja je iznjedrila na tisuće izgubljenih poslova. Kao što je to slučaj u američkoj kulturi, izlaz iz svakodnevne depresije pronašao se u sportu. Sama činjenica da je klub dobio naziv po jednom od najdepresivnijih glazbenih žanrova koji priča priče o boli, patnji, žudnji za slobodom, ironično govori o sivilu u kojem je klub živio kroz dijelove svoje povijesti.

St. Louis nema pretjerano veliku sportsku tradiciju. Hokejaši Bluesa u pet desetljeća egzistencije do ove godine nisu ništa osvojili. Iako su više-manje redovito igrali playoff, četiri puta su stigli do finala, svaki put izgubili. Pojam sporta u tom gradu tiče se Cardinalsa, bejzbol momčadi koja je jedanaest puta osvajala World Series, a posljednji put 2011. godine. Nitko nije mogao niti pomisliti da će idući trofej prvaka gradu donijeti hokejaši.

Nakon što su lani u finalu igrali Washington Capitalsi koji do tada nisu imali niti jedan naslov prvaka i debitantska momčad Vegas Golden Knights, postalo je jasno kako je NHL jedina američka liga gdje je nemoguće prognozirati tko će biti prvak. Tamo nema New England Patriotsa, Golden State Warriorsa ili New York Yankeesa, franšiza koje svake godine računaju kako imaju pravo razmišljati o tituli. Naravno, i hokej ima svoje ‘favorite’, međutim daleko je to od bilo kakve izvjesnosti.

A picture that will last a lifetime for the St. Louis Blues. pic.twitter.com/jdak3Lx7fH

— Cristiano Simonetta (@CMS_74_) June 13, 2019

Pogledajte samo ovogodišnju priču St. Louis Bluesa. U studenom prošle godine, dakle nešto više od mjesec dana od početka sezone otpušten je trener Mike Yeo zbog lošeg ulaska u sezonu, momčad je preuzeo na privremenoj bazi njegov dotadašnji asistent Craig Berube. Oko Nove godine i Berube je bio na rubu otkaza, momčad je ‘sjedila’ na posljednjem mjestu lige, dakle trideset i prvo mjesto. U tim trenucima samo je totalni luđak, apsolutni kockar mogao pomisliti što će se dogoditi otprilike šest mjeseci kasnije. Ako ste mislili da nitko nije toliko lud da uopće sanja o naslovu prvaka, tada ste pogriješili.

Gospodin imenom Scott Berry u siječnju je uplatio 400 dolara da će Blues osvojiti prvenstvo. Koeficijent je iznosio okruglih 250. Jednostavna računica govori kako je potencijalni dobitak 100 tisuća dolara. Iako je u vrijeme uplate njegova momčad djelovala očajno, Berry nije gubio nadu. Kada je Blues stigao do finala čovjek je dobio više ponuda za sam listić, posljednja je iznosila 75 tisuća dolara, a ponuditelj je novac na stol postavio prije sedme utakmice velikog finala. Berry je odbio. Čovjek vjeruje u karmu i nije želio baciti ‘čari’ na svoju omiljenu momčad.

‘Gledajte, sve je moguće, došao sam do samog kraja, ne želim prodati listić. Prilično sam praznovjeran, nisam želio baciti ‘ju-ju’ na svoju ekipu.’

St. Louis je regularnu sezonu završio na petom mjestu Zapadne konferencije, a naslov je osvojen uz čovjeka koji je do prije šest mjeseci bio tek četvrti vratar u momčadi. Riječ je o 25-godišnjem Jordanu Binningtonu koji je do sredine ove sezone odigrao tek jednu utakmicu na NHL razini. Prijašnjih godina više je vremena provodio u ‘drugoj’ ligi ili tzv. AHL-u. Momčad ga je na početku sezone potpisala na jednogodišnji ugovor kako bi više bio sparing partner na treninzima, vjerojatno kao vreća za udaranje, nego ozbiljna opcija u prvenstvu.

Vrtimo film šest mjeseci kasnije i Binnington je sezonu završio s 92 posto obrana, odnosno 91 posto u doigravanju, a posebno je senzacionalan bio u sedmoj utakmici finala kada je jednostavno zaključao gol ne dopustivši apsolutno nikakvu priliku Bruinsima.

Mnogi su se složili kako je Blues svoju šansu propustio u šestoj utakmici koju su igrali pred vlastitim navijačima, malo tko im je davao šansu u Game 7 na vrućem terenu Bruinsa koji su tada postali premoćni favoriti. No, čuda se događaju, pogotovo u hokeju. Binnington je branio nevjerojatno, još uvijek formalno ‘privremeni’ trener Craig Berube savršeno je vodio utakmicu, dok je Kanađanin Ryan O’Reilly (najbolji igrač Bluesa u playoffu) ponovno dominirao.

Ukoliko volite sportska čuda, ukoliko inspiraciju tražite u pojedincima ili skupinama ljudi koji svojom upornošću, neograničenom voljom za napretkom te vjerom u svoje mogućnosti ostvaruju fantastične rezultate tada ne morate tražiti predaleko, dovoljno je pogledati u smjeru St. Louisa.

Danas ‘blues’ nikada nije bio sretniji.