U nogometu ništa nije nemoguće, to nam je dokazala hrvatska reprezentacija na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Pa zašto onda Dinamo ne bi otišao također do kraja u Europskoj ligi? Uvijek treba sanjati...

Nogometaši Dinama ove sezone postigli su već povijesni uspjeh, a to je toliko sanjano europsko proljeće, na koje su navijači zagrebačke momčadi čekali dugih 49 godina. I napokon su dočekali. Mnogi stariji navijači Dinama će reći da nisu očekivali kako će ponovno gledati Dinamo i na proljeće, ali eto kad se možda i najmanje očekivalo to se dogodilo. Što je drukčije nego proteklih godina? Puno toga.

Krećemo prvo od mladog, ambicioznog trenera Nenada Bjelice koji je ugradio finese u igri “Modrih”, stvorio momčadski duh, podredio pojedinca kolektivu. Klub mu je doveo nekoliko igrača po njegovim zahtjevima i Bjelica je sve to savršeno uklopio u jednu izbalansiranu momčad. Dinamo ove sezone ima toliko raspoloženih pojedinaca, da bi možda i nezahvalno bilo izdvajati bilo koga. Ipak, spomenut ćemo preporođenog Izeta Hajrovića, otkriće sezone Mislava Oršića, “eskplozija” talenta Danija Olma, potvrda vrijednosti Marija Gavranovića….Drugima se ispričavamo koje nismo spomenuli, ali bilo je tu još sjajnih pojedinaca koji su se istaknuli tijekom dosadašnjeg dijela sezone. Dojam je i kako je odlazak (čitaj bijeg) “Velikog vođe” Zdravka Mamića u susjednu nam Bosnu i Hercegovinu dodatno ujedinio navijače koji su prepoznali neki novi projekat i sve više popunjavali maksimirske tribine. Iako, nemojmo se lagati, njegov “duh” je i dalje vrlo prisutan u prostorijama maksimirskog kluba. 

Ono što je ključna razlika ako gledamo samo nogometnu igru, između ovog Dinama i Dinama prijašnjih godina, je to da Dinamo sada igra i izgleda kao momčad. Igrači djeluju kao da igraju jedan za drugoga, kao da prvo misle na ambicije kluba, a ne na svoje vlastite ambicije (samopromocije). Dinamo je prije imao glavne zvijezde strance poput Sammira, Soudanija, Fernandesa, Moralesa….Ali ako ćemo realno ti igrači su prvo gledali sebe, a onda klub. Bili su to odlični igrači, ali sjetite se samo koliko puta ste rekli prema televizoru “Pa dobro hoće ovaj Soudani napokon nekome dodati loptu”. Isto vrijedi i za ostale, a posebno Sammira koji je posebna priča, o njemu bi mogli novi tekst napisati. 

Ipak, da se vratimo mi današnjem Dinamu i njegovim ambicijama. Trener Nenad Bjelica je nekoliko puta rekao kako je plasmanom u europsko proljeće Dinamo napravio sjajan rezultat, ali kako nije povijesni jer je povijesni rezultat tek pred njima. Znakovite su to riječi trenera koji očigledno ima znanje i koji očigledno ono što obeća to i ostvari. Zato zašto ne bismo sanjali da Dinamo može ponoviti rezultat generacije iz 1967. godine. Tadašnja momčad je bila puna sjajnih igrača poput Slavena Zambate, Rudolfa Belina, Stjepana Lamze, Krasnodara Rore, Zlatko Škorić…Iako su to bili sve sjajni invidualci, krasila ih je momčadska igra, upravo ono što i današnji Dinamo ima kao glavnu karakteristiku. Zato pustite nas da sanjamo, jer kako je rekao jedan američki predsjednik “Više volim sanjati o budućnosti, nego se vraćati stalno prošlosti”.