Ja sam, kao i svi zaluđenici te prekrasne igre, lakomislena budala koja vjeruje u ono u što želi vjerovati. Pusta želja, samo nada i vjera ili objektivna mogućnost - ne znam o čemu je riječ, ali dobro zvuči, pa sam takvu prekrasnu mogućnost odmah odlučio podijeliti sa svijetom
Primio sam mail od dobrog poznanika iz Premier lige u vezi neke papirologije za utakmice koje sam odradio. Kako sam ja radoznalo zanovjetalo, a ujedno i vrlo lijen za riješavati bilo kakvu papirologiju, rekoh sam sebi ajde da ga zvrcnem, da vidim može li nekako vidati rane koje su se otvorile sa svim ovim sranjima oko nevidljive napasti koja je prekinula prvenstvo. S druge strane žice bilo je moje dobro informirano “duboko grlo” koje kaže da će UEFA sutra odgoditi Europsko prvenstvo. Ne zna za kad i gdje će se igrati, ali ono što je nama u ovoj priči bitnije, jest činjenica da takav razvoj situacije s Eurom otvara mogućnost Premier ligi da dovrši ovosezonsko natjecanje. Ako bude sreće, pa ovo smeće “ode” s proljećem, englesko prvenstvo bi se moglo dovršiti do sredine šestog mjeseca. Otvaranje novog prvenstva bi se pomaknulo na početak devetog. Naravno, ja vam sad donosim ono što je meni nazovimo ga “Đuro” rekao, a ako Đuro laže mene, onda i ja lažem vas. Znam da nije ništa revolucionarno, ali veseli čovjeka, posebno nekoga tko je očajan i tko želi da se to prvenstvo nastavi, te da Liverpool najzad podigne pokal.
Kaže naš narod: “Ne laje pas radi sela…”. A što da vam kažem, uhvatili ste me u laži. Volim ja taj nogomet, ali volim i malo pobjeći od kuće. Otkad nema utakmica, nema niti putovanja, što znači da ima žene i djece. Sjedim kod kuće uz ženu koja jedva čeka da me uhvati za budalu. Ne može me pogledat’, a da mi nešto ne naredi. Pa, jesam li ja mašina, moram li baš skočiti na svaku “donesi ovo”, “odnesi ono”, “ajde amo”, “ajde tamo”… Sjedim ja tako sinoć, nakon što sam bacio smeće, usisao dnevnu sobu, pospremio suđe iz perilice i stavio veš na pranje. Nakon što sam sve to napravio, taman sam otvorio pivu ladnu kao zmiju. Tek što me je vidjela da se spremam potegnuti prvi gutljaj, eto ti nje: “radiš li ti nešto ili imaš malo vremena?”. Taman sam joj htio reći: ma pusti me više u pičku materinu, daj ženo sjaši više ne mogu disati, molim te Bože pogodi me munjom skrati mi muke jer ovu jebenu koronu više nikako ne mogu dočekat’. Pa sam nakon što bih joj to rekao htio demonstrativno zalupit vratima i reći joj: kad me vidiš vratio sam se, ne čekaj me jer ja sam svoj gazda i bez nogometa. No, umjesto svega toga, samo sam joj rekao: “ma dobro ljubavi, imam vremena, ne moram sad ja popit pivicu, poslije ću”. – Ajde onda stavi maloga spavati, ako ti nije problem, mene užasno boli glava! Oj Korono, tko će te dočekat’ više…