U jednom od najpopularnijih podcasta na svijetu, možda i najpopularijem, gostovao je borac koji je prije desetak dana bio u središtu sportskog svijeta. Deontay Wilder potpuno je otvorio dušu kod Joe Rogana, a mi donosimo transkript najzanimljivijih dijelova razgovora...

U borbi koja je izazvala nevjerojatno zanimanje na svjetskoj razini, Deontay Wilder i Tyson Fury remizirali su nakon 12 rundi spektakularne predstave. Na samom kraju meča Amerikanac je imao protivnika “pod nogama”, suci su odbrojavali dulje nego obično, Britanac se pridigao u posljednjem trenutku, borba je nastavljena i završena bez pobjednika…

Gost u MMA podcastu Joe Rogana ovog ponedjeljka bio je Wilder, u gotovo sat i pol sjajnog razgovora zagrebali su noge teme koje će vas zanimati. Iz tog razloga odlučili smo istaknuti najzanimljivije dijelove..

Za početak, reci mi kako, dovraga, uspijevaš udarati tako jako? To je neka čudna snaga!

Povezano

Fury: Cijeli svijet zna da sam ja pobjednik!

SK Fight

2. pro 2018

SK Fight

2. pro 2018

– Ja sam čudo prirode. Volim ispričati kako je moja baka uvijek tvrdila da su me bogovi odabrali kao posebnog. Čak je i roditeljima branila da viču na mene.

To je moralo nekako utjecati na tebe kao dijete, nije teško bilo u to povjerovati.

– Nisam baš o tome razmišljao na taj način. Neke stvari nisam razumio sve do 30. godine.

Je li istina da si imao 95 kilograma na dan borbe?

– Je, i mene samog je to iznenadilo kako sam izgubio kilogram i pol preko noći.

Ali, zbog toga mi se čini da možeš lakše zadržati snagu na istoj razini u 12. rundi, kao npr. u ovoj zadnjoj borbi. Nisam mogao vjerovati da se Fury uspio dići nakon onog rušenja. A onda si ti na svom Instagramu pokazao da si ga zapravo nokautirao…

– Definitivno sam ga nokautirao. Sigurno se nije digao na vrijeme. Sudac je počeo jako usporavati pri kraju odbrojavanja… Ni meni nije bilo jasno kako se uspio pridići. Bog je dobar. Fury je vjerovao.

Vrlo brzo od svog ulaska u boks probio si se do olimpijske momčadi i osvojio medalju. Koliko ti je ono za to trebalo?

– Godinu i pol!

Ma daj, pa to je ludo.

– Došao sam niotkud. Zapravo sam počeo zbog bolesne kćeri. Jedan moj prijatelj predložio mi je boks samo zato jer sam bio vrlo dobar u uličnim tučnjavama. Uvijek sam bio tih, miran, povučen, ali kada bi došlo do problema, bilo je dramatično. Već tada. Nisam se mogao zaustaviti, čak ni kada bih vidio krv!

– Složio sam se s tom idejom, ionako sam znao da ne mogu ništa izgubiti. Morao sam zaraditi novac za kćer. Nakon OI sam postao profesionalac i tada sam svojoj curici rekao: Tata će postati svjetski prvak i moći će te uzdržavati toliko da nećeš moći vjerovati.

#related-news_0

Je li te tko kada prije podučavao udaranju, barem malo.

– Ne, nitko.

Ali, definitivno si znao kako udarati ljude.

– Da. Nema ništa do ulice, do surove stvarnosti.

Koliko ti je trebalo da uhvatiš konce, da usvojiš prave kombinacije…

– Trebalo mi je neko vrijeme. Na OI sam morao sustizati ostale momke koji su boksali otkad su bili djeca. Neki se nisu mogli ni školovati, puno su se odricali zbog svojih snova. Bio sam najneiskusniji na Olimpijadi.

Pa naravno. Kako ne bi bio, nakon godinu i pol… Ma tko je ikada došao i blizu takvom dostignuću?

– Da nije bilo boksa, puno stvari ne bih doživio, vidio svijeta…

Ali, vidiš, godinama je boks imao jedan problem. Teška kategorija nije zanimala mnogo ljudi zbog Klitschkove dominacije. A onda se dogodila borba tebe i Furyja. To je bio kulturološki trenutak, dva ogromna čovjeka koji fenomenalno boksaju, fantastično se kreću. Možda i najbolja ikad viđena borba za teškaški naslov!

– Ma nevjerojatno. Samo od slušanja tvog opisa ponovno osjećam to uzbuđenje. Jedva čekam ponovljenu borbu.

O, bit će nevjerojatno. Ali, sad je Anthony Joshua u užasnoj situaciji. Borit će se s nekim likom za kojeg nikoga nije briga, a svi znaju da je ovo naslov koji je bitan…

– Da, sad su odjednom njegovi ljudi naglo postali zainteresirani za borbu samnom. Ali, imali su svoju priliku.

Ti si drukčiji od drugih, nisi samo udarač, znaš i primati udarce, a kad stvari ne idu kako spada, prilagodiš se, pronađeš put iz teških situacija.

– Imao sam sedam operacija na ruci. Slomio sam je, razderao biceps. U nekim borbama borio sam se sa slomljenom rukom. Pravi sam ratnik! Svi koji ulaze u borbu samnom, dolaze u najboljem izdanju, jer znaju da je to potrebno. Osim toga, svjesni su da imam dovoljno snage da ih srušim.

– Često sam u životu razmišljao o toj snazi koju imam. Ponekad sam se plašio samog sebe, mogućnosti da nekome ozbiljnom naudim. Nekim protivnicima sam slomio kosti očne duplje, izazvao napadaje, skoro sam ubio Szpilku u New Yorku, dobro sam pratio diše li uopće.

– Nevjerojatno je imati svu tu snagu na raspolaganju, ali još je pokušavam shvatiti. U borbi protiv Furya iz nekog razloga nikako nisam mogao izravnati desnu ruku. Stalno sam osjećao veliku napetost u njoj.

https://youtube.com/watch?v=J2dKtzwqbzM

Ali, moraš priznati da dobar dio zasluga ide i protivniku. Treba imati strašnu izdržljivost za dići se nakon onog knockdowna u 12. rundi, nastaviti dobro se boriti…

– Slažem se. Odlično se borio, na vrhuncu. A moram reći i da nije bilo nikakvih problema u ugovaranju same borbe. On je meni pristupio, rekao sam mu da mi je žao kako je Joshua prema njemu postupio…

Nitko više ne priča o Joshui. Kao da je zaboravljen.

– Definitivno, baš kao da je zaboravljen.

Koliko je puta obranio naslov od borbe protiv Klitchka, dvaput?

– Možda triput, nisam siguran.

Kad bi došlo do borbe između tebe i Joshue i održala bi se u Europi, mogli biste napuniti neke ogromne nogometne stadione. Kad bi se borio protiv njega u Engleskoj, to bi bilo ludilo. Tamo je Joshua ogromna super zvijezda!

– Definitivno. Volio bih to, možda bismo probili i granicu od 100 tisuća gledatelja. Ali, otvoren sam za bilo koju lokaciju.

Prije toga ti i Fury morate odigrati revanš, kad bi se on mogao dogoditi?

– Možda u razdoblju između travnja i lipnja, obojica razmišljamo samo kako se što prije vratiti treningu!

Što bi učinio drukčije u uzvratu s Furyjem?

– Više bih ga udarao u tijelo. Dvaput sam mu ozbiljno naudio na taj način. No, definitivno bih bio smireniji. To nije bilo ono najbolje od Deontaya Wildera!

Kažeš da razmišljaš da dobiješ malo na težini? Nećeš li tako biti umorniji u kasnim fazama borbe?

– Ne, usput ćemo raditi i na brzini, neću ništa izgubiti. Stvar je u tome da imam užasno brz metabolizam, osjećam da gubim težinu i dok spavam! Morat ću napravit krvne testove da vidim koja vrsta hrane bi mi pomogla da dobijem kilograme.

Ali, tako dobro ti ide. Da sam na tvom mjestu, ne bih ništa mijenjao. Znaš ono, nemoj popravljati što nije pokvareno. Imaš sjajnu izdržljivost koja je konstantna čak i pri kraju borbe. Snage ti ne nedostaje, zašto pobogu razmišljaš o dodavanju težine?

– Moj cilj je uvijek bio imati oko 110 kilograma. Ali, ja sam i timski igrač. Čak i kad se nekad ne slažem s nekim stvarima u svojem timu, pristanem na njih ako su se svi drugi s time složili.

A tko te usmjerava prema toj težini, tvoji kondicijski treneri ili tko?

– Menadžment i slično. Mogao bih im bez problema reći da to ne želim, jer sam prepun snage. Pa to sam već i naglašavao. Ali, ako me baš žele vidjeti većeg, u redu. No, netko će nastradati.