Nitko, nikad i nigdje ne može unaprijed računati na pobjedu protiv Engleske, posebno ne u polufinalu Svjetskog prvenstva. Potrebno je istrčati na teren bez straha, s vjerom u svoje snage, s laganim samopouzdanjem, ali i mirne, hladne glave.

Večerašnji ogled zovu “utakmicom generacije”, “ogledom stoljeća”, “ispitom zrelosti”… Ona je zaista sve to ali samo do slijedeće, jer dobili ili izgubili, na teren će morati već za vikend, i to ili u borbi za naslov prvaka ili u susretu za treće mjesto, pa onda ova današnja ispada tek još jedna na putu ka toj novoj “povijesnoj, neviđenoj, stoljetnoj”…

No, nećemo trčati pred rudo, najprije treba pobijediti te Engleze. Može li se to napraviti? Je li moguće dobiti momčad koja je do sad ovaj turnir odigrala prilično uvjerljivo i pokazala se u odličnom svjetlu? Mislim da jest, ali večeras će Hrvatska, za razliku od dosadašnjih nastupa, zaista morati pokazati nešto više. Istini za volju, stigli smo tu gdje jesmo, ali rezultat je puno bolji od igara koje smo prikazali.

Namjerno ne kažem “bolji od uloženog”, jer hrvatski su igrači uložili jako puno, prilično se potrošili, te bi taj umor večeras mogao biti i naš najveći protivnik.

Vjerojatno sam po prirodi mazohist, te čak i kad nemam neki pretjerano dobar razlog za samokažnjavanje, opet napravim istu staru pogrešku i krenem prelistavati hrvatske internetske stranice. Opet je tu hrpa pametnjakovića sa svojim nevjerojatnim napisima o taktičko-tehničkim sposobnostima, pa su tu nadalje analize kretanja, grafikoni, usporedbe, statistika i ostala truć-bruć mašinerija.

Which will be the key battles when #CRO face #ENG in Moscow tonight?

We take a look here:
? https://t.co/FHUikzuBSE #CROENG pic.twitter.com/JykP0sJbIj

— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) July 11, 2018

U moru, izvin’te me, ali moram reći, kojekakvog sranja, nađe se i neka dobra, pa mi je zapeo za oko kratki intervju s legendarnim Robertom Prosinečkim. Vodim se po onoj staroj “tko zna ako Žuti ne zna”. Kaže da je veliko pitanje hoće li Vrsaljko biti spreman i tko će uskočiti na njegovu stranu ako ga ne uspiju osposobiti, te dodaje nešto vrlo bitno. Naime, jedan inače vrlo važan grač do sada na ovom turniru nije dao svoj puni doprinos, a upravo njegov dobar učinak mogao bi biti i presudan. Ivan Perišić juriša na Trippiera i Walkera i ako je pravi onda ova dvojica nemaju puno izgleda protiv njega. Ovaj Splićanin je, na nekoliko prethodnih velikih natjecanja, bio gotovo uvijek među najboljim hrvatskim igračima, no u Rusiji je prilično samozatajan. Nadamo se da će večeras izaći iz sjene, jer nam nevjerojatno nedostaju njegovi prodori, ubačaji, njegova brzina, a u konačnici i golovi.

Ako bih morao u jednu rečenicu sažeti izglede Hrvatske večeras onda bih rekao da je Hrvatska po pojedinačnoj kvaliteti ispred Engleske, ali ukupno gledajući dosadašnje nastupe Engleska igra prilično bolji nogomet. Čak i usporedba igrača po pozicijama donosi prevagu na našu stranu, s tim da su Englezi u velikoj prednosti kada je istureni napadač u pitanju. 

Bez obzira na Sterlingovu brzinu, mislim da je Gordi Albion u prednosti samo zbog jednog rasnog strijelca kojega imaju u svojim redovima, a to je vrijedni Harry Kane. Ako je netko na ovom turniru igrač koji može donijeti prevagu onda je to upravo on. Naravno, ne bih volio da nam večeras “zapapri”, ali moram priznati da mi ne bi teško palo ako bi on bio proglašen igračem turnira nakon što postigne odlučujuće pogotke u utakmici protiv Belgije za treće mjesto. Imao sam nekoliko puta priliku razgovarati s njim, između ostalog i neformalno, nakon nekoliko intervjua koje sam odradio s njim prošle sezone. Ne znam kojim bih riječima hvale opisao tog skromnog, pristojnog i vrlo simpatičnog mladog igrača. Sretno Harry, ali ne večeras, raspucaj se u subotu!

I, na kraju ovog malog uvoda u ono što slijedi večeras moram reći da je Hrvatska u Rusiji dobila nešto što nikad prije nije imala. Ne znam je li tomu razlog sazrijevanje i iskustvo igrača ili možda Dalićev utjecaj na njih, no Vatreni više nisu momčad s psihološkom barijerom. Na ranijim turnirima u presudnim su trenucima “pucali kao kokica”. Imali su sve, a onda u jednom trenutku sve bi se okrenulo protiv njih, čak i bez nekog konkretnog utjecaja protivnika. To više nije tako. Bi’će da su te sve važne utakmice, koje Modrić, Rakitić, Mandžukić i ostali, imaju u nogama ipak donijeli i tu veliku, konkretnu prednost na našu stranu. Nekadašnja mana postala je hrvatska snaga. Nadam se da će se i večeras to vidjeti. Sretno Hrvatska!