Hrvatska ženska rukometna reprezentacija pravi je hit na Europskom prvenstvu, nakon prvog kruga imaju tri pobjede iz isto toliko nastupa. SK vam donosi analizu zašto ovaj uspjeh nije slučajan i nije ostvaren preko noći.

Sinoć su u napetoj završnici Hrvatice svladale reprezentaciju Srbije sa 25-24 (14-14) te s tri pobjede osvojile prvo mjesto u skupini C prvog kruga natjecanja na Europskom prvenstvu u Danskoj, pa će u drugom krugu krenuti s maksimalna četiri boda.

I dok mnogi u Hrvatskoj prije prve pobjede nad Mađarskom nisu ni znali da je počelo Europsko prvenstvo, dok su ih mnogi ispratili s gotovo nikakvim očekivanjima, pogotovo ako uzmemo u obzir koje su sve igračice Podravke otpale zbog koronavirusa, ON je vjerovao.

Riječ je o izborniku Nenadu Šoštariću, čovjeku koji živi rukomet. Nenametljiv, skroman, čak i nakon ovih velikih pobjeda.

Šoštarić je ozbiljan čovjek koji zna što radi, on će uvijek tražiti više od svojih igračica, njegov rukopis se vidi u svakom nastupu naših rukometašica.

A evo zašto taj uspjeh nije preko noći, kako je doživljen u medijima, a nije istinit.

Šoštarić poznaje ove igračice u dušu, a to je jako bitno. Stvorio je sjajnu atmosferu, kemija je nevjerojatna među djevojkama, to se vidi i na terenu, ali i nakon svake pobjede kad sve zajedno zapjevaju.

Još dok je trenirao Lokomotivu Šoštarić je vodio okosnicu ove reprezentacije, s njima je 2017. godine osvojio europski Challenge kup, a i Kup Hrvatske i to preko uvijek moćne Podravke.

Tada su okosnica Lokomotive bile sjajna vratarka Pijević, a onda i Prkačin, sestre Kalaus i Posavec, dakle igračice koje i danas čine “dušu” ove reprezentacije.

Ne zaboravimo da u ovoj reprezentaciji zbog više sile nema nijedne igračice Podravke, što je dosad nezabilježen slučaj, a povedeni tom činjenicom mnogi nam nisu davali nikakve šanse.

A kakav odgovor su naše junakinje dale, srušile su svjetske prvakinje Nizozemke, te moćne reprezentacije poput Mađarske i Srbije.

Sada slijedi još jedna moćna reprezentacija Norvešla, ali dojam je, našim igračicama je samo nebo granica…