Izbornik hrvatskih rukometaša Hrvoje Horvat za Sport Klub je otkrio čime se bavi mjesec dana uoči europske smotre, a usput je prokomentirao i nastupe naših rukometašica na dosadašnjem dijelu Svjetskog prvenstva.

Europsko rukometno prvenstvo udaljeno je tek nešto više od mjesec dana. Prve lopte s centra kreću 13. siječnja u 18 sati, dok Hrvatska igra istog dana u onom kasnijem terminu, od 20 sati i 30 minuta.

Nema onog perioda zagrijavanja glasnica i treninga živaca, odmah u glavu! Za otvaranje poslastica i klasik, Hrvatska – Francuska. No, do toga još ima vremena. Nas je zanimalo što u ovom trenutku izbornik radi i u kakvom ozračju čeka novo veliko natjecanje.

“Nažalost, neću vam otkriti nikakvu toplu vodu. Malo pratim igrače, pratim u kakvoj su formi, tu i tamo imamo individualne razgovore s pojedincima koji su nositelji i koji u reprezentaciji trebaju odrađivati najbitnije stvari. Radimo na planu priprema, skupljamo informacije o protivnicima jer želimo biti što spremniji kad krenu prave pripreme. Jer tad vrijeme leti, trenira se dva puta dnevno i u tom razdoblju nam ostaje samo egzekucija planova koje u ovom trenutku spremamo.”

Kako se uoči početka velikog natjecanja pripremate? Je li većina fokusa na prvom protivniku ili se odmah razmišlja o sva tri protivnika u skupini?

“Znate onu floskulu koju ste čuli sto puta ‘Idemo korak po korak’, no to doista jest tako. Sigurno da s jednim okom gledaš na sve moguće protivnike koji ti dolaze, malo više gledaš na grupnu fazu, pratiš tko je što mijenjao, jer nedavno su izašli svi popisi, pa čisto da imaš nekakvu bazu podataka, da znaš kasnije kad ti ti protivnici dođu na što ideš i s čime oni raspolažu. Ipak, fokus je primarno usmjeren na nas i na našu igru. Napravili smo nekakvu predpripremu za cijelu grupu, i za Srbiju i za Ukrajinu, što ćemo samo podebljati kad za to dođe vrijeme. S time sad igrače nećemo zamarati da ih ne bi omeli u procesu fokusiranja na prvu utakmicu koja nam je prilično bitna.”

Jednom ste rekli da Hrvatska ni jedan veliki uspjeh nije ostvarila zahvaljujući svom napadu, već primarno zahvaljujući obrani. Što nam spremate za nadolazeće prvenstvo i kakvu će obranu Hrvatska igrati? 

“U Savezu pokušavamo implementirati obranu 5-1 s kojom smo mi odavno prepoznatljivi na europskoj i svjetskoj razini, i ta naša obrana je dosta velika enigma za većinu reprezentacija – djeca koja se bave rukometom u većinskom dijelu globusa ipak odrastaju na zonskoj 6-0 obrani, uče i napadati na 6-0. Mi se nadamo implementirati 5-1 obranu u hrvatski rukometni identitet i nadamo se da će ista postati naš zaštitni znak u godinama koje nadolaze, ne samo u A selekciji, već i u omladinskim kategorijama računajući i najmlađe kadete, za što smo zadužili naše koordinatore. To će biti obrana koju ćemo svakako puno koristiti na prvenstvu, no teško je reći hoće li nam to biti primarus. To će ovisiti o protivniku i o kompletnom kontekstu u kojem će se neka utakmica odigravati.”

Imali ste jednu provjeru protiv Slovenije u Poreču (34:31), prošlo je od te utakmice mjesec dana. Niste bili najzadovoljniji, kako sad gledate na to i što mislite korigirati uzevši u kontekst taj dvoboj?

“Nismo bili zadovoljni time kako je funkcionirala obrana u pripremnoj utakmici protiv Slovenije, tako da ćemo na ova dva pripremna ciklusa uoči prvenstva najviše vremena posvetiti uvježbavajući defanzivne varijante, jer u njima leži ključ svakog uspjeha. Pravu 5-1 obranu je teško dobiti jer igrači se po klubovima ne susreću previše s njome. Trebat će vremena, strpljenja.”

Rekli ste mi da sad pratite rukometaše po klubovima? Je li se netko u vašim očima u ovom periodu posebno istaknuo, ima li koji igrač da mu se promijenio status u kontekstu toga što ste vidjeli?

“Nema velikih odmaka niti pomaka ni u pozitivnom ni u negativnom smislu. Nisam trener koji izvlačiti zaključke na temelju jedne ili dvije utakmice mojih igrača u klupskim sredinama, to bi bilo neozbiljno. Završne odluke će se ipak donositi kroz pripreme na kojima će se i dijeliti posljednje ulaznice za Europsko prvenstvo.”

Prva utakmica na EURU je ona s Francuskom, mi smo kroz godine možda stekli kompleks od Francuza. Vi na raspolaganju imate novu generaciju koja to nije iskusila iz prve ruke? Kako ćete ih pripremiti i što ćete im poručiti uoči tog dvoboja?

“Svjesni smo snage Francuza i svega što ta utakmica nosi na otvaranju. Vidjeli smo da smo na njihovom terenu u kvalifikacijama za Olimpijske igre igrali jako dobro, do završnih minuta smo bili u egalu i to je jedan dobar pokazatelj svim igračima da se s Francuskom može igrati, radit ću na tome da igračima implementiram takav način razmišljanja. Treba biti vrlo koncentriran i pogreške se moraju smanjiti na minimum jer oni to jako dobro kažnjavaju. Mislim da je ključna stvar da fizički uspijemo parirati svih 60 minuta jer znamo da Francuzi igraju čvrstu obranu i da su vrlo nadmoćni u odnosu na ostale protivnike što može istrošiti suparnika i natjerati ga na pogreške. Na otvaranju prvenstva njima to možda i nije tolika prednost, znate njih, što prvenstvo ide dalje, djeluju odmornije i spremnije, tako da je možda i dobra stvar za nas što s njima otvaramo.”

Obrana 7 na 6 posljednih godina u hrvatskoj javnosti izaziva mnogo debata i prije svega kritika – kakav je vaš stav prema tome? Hoćemo li je i dalje koristiti kao i u prošlosti?

“Da, mi dolazimo iz jedne konzervativne sredine, a sve što je novo i nepoznato se jako teško prihvaća. Sve što ti je nejasno i nerazumljivo stvara strahove, to je kao i plivanje u dubini. Igra 7 na 6 je taktička varijanta koja može itekako pomoći ukoliko se koristi na pravi način. Isto tako naravno, i ona može krenuti u krivom smjeru kao i sve ostalo, kao i obrana 5-1 ili 6-0. Ali kao što u napadu križamo ili idemo na drugog pivota kad smatramo da je za to najbolji trenutak, tako ćemo i koristiti 7 na 6 kad procijenimo da bi nam ta varijanta mogla pomoći. Mislim da je to jako dobro, da smo zbog toga raznovrsniji i da se zbog toga na nas teže pripremiti. To je nešto što sam ja koristio i kao trener Dubrave i kao trener Nexea i koristit ću ga i u reprezentaciji kad smatram da mi može donijeti dobre stvari.”

‘Ajmo na žensku reprezentaciju. Pratite li cure u Španjolskoj? Kakav je vaš dojam zasad? 

“Još je rano za neke velike zaključke. Brazil je odigrao jako dobro, mislim da smo u toj utakmici u defenzivnom dijelu ostali malo dužni, utakmice se dobivaju obranom. Dvoboj s Paragvajem pak nije neko mjerilo, ali danas nas čeka Japan, i ako ćemo biti pravi u obrani, što su nam cure pokazale da itekako mogu, mislim da pobjeda neće doći u pitanje i da idemo u drugi krug.”

Postoji li na našim reprezentativkama dodatni pritisak zbog neočekivanog uspjeha i brončane medalje u Danskoj? Utječe li to negativno na njih na ovom Svjetskom prvenstvu?

“Čujte, sad sigurno promatraju stvari iz drukčije perspektive, a jasno da to sa sobom donosi i određeni pritisak. Jedno je ući u utakmicu u kojoj nemaš očekivanja, a tako je bilo gotovo tijekom cijelog turnira u Danskoj, a drugo ovako kad iza sebe imaš nešto veliko i kad ustvari sam sebi nametneš imperativ pobjede i uspjeha. Ono što stalno ponavljam, ključ će biti u obrani, tu one mogu skinuti dio pritiska sa sebe i natankati se samopouzdanjem. Puno njih debitira, nisu nikad bile na prvenstvima i sve to može utjecati na izvedbu. Ali, bitno je da smo probili led, dobro nam je došla utakmica s Paragvajem i nadam se da ćemo danas biti u pravom izdanju.”