Iako se pripremala pozornica za dolazak najvećih hokejaških zvijezda iz NHL-a u Peking kako bi se na najvećoj sportskoj pozornici borili za olimpijsko zlato i postali besmrtni u svojim državama, iz više znanih i neznanih razloga, to se na žalost neće dogoditi. Piše: Krešimir Ferlak

Turnir hokejaša na ledu oduvijek je bio značajan događaj Zimskih olimpijskih igara, no kada su po prvi puta NHL igrači stigli na Olimpijske igre, 1998. godine u Naganu, to natjecanje postalo je i najveći događaj igara.

U Nagano je u dresu Kanade stigao najveći hokejaš svih vremena i uopće jedan od najboljih sportaša u povijesti, Wayne Gretzky, no svijet je tada upoznao jedinstvenog češkog Dominatora Dominika Hašeka, koji je predvodio Jaromira Jagra i ekipu do zlata. Ključan je bio dvoboj u polufinalu kada je Hašek odigrao jednu od utakmica karijere, te skinuo svih pet udaraca Kanada na penalima. Kontroverzu koja traje do danas izazvao je tada mladi izbornik Kanade Marc Crawford koji nije dao priliku Gretzkyu da puca zadnji penal, već je odgovornost pala na Brandana Shanahana. Njegov udarac je Hašek obranio i sve ostalo je povijest.

Takav turnir i pomalo senzacionalno zlato Češke pobudilo je sve veće zanimanje za hokej i sa nestrpljenjem se čekao idući turnir u Salt Lake Cityu 2002. godine, gdje je Kanada dosanjala svoj san i uzela zlato u finalu protiv SAD-a. Umirovljeni Gretzky bio je dio menadžmenta Kanade, a na ledu ih je predvodio njegov nasljednik, veliki i jedinstveni Mario Lemieux za još jednu posebnu olimpijsku hokejašku priču.

Četiri godine kasnije u Torinu zlatom se okitila velika Švedska generacija u finalu protiv vječnih rivala iz Finske, a pobjednički gol Tre Kronoru režirala su tri najveća igrača generacije Nicklas Lidstrom, Peter Forsberg i Mats Sundin.Zatim je konce u ruku preuzeo novi kanadski zlatni dečko i megazvijezda Sidney Crosby ,koji je Kanadi zlato donio prvo 2010. na domaćem ledu u Vancouveru, a zatim i 2014. godine u Sočiju na ledu najvećih rivala iz Rusije.

Ovaj kratki pregled dosadašnjih OI na kojima su sudjelovali igrači iz najjače hokejaške lige svijeta NHL-a, odmah otkriva kakve velike priče donosi to natjecanje, koliko rivalstava se rađa, kakvo značenje donošenje medalje u domovinu ima za sve te igrače i koliko emocija se stvara kod navijača, ali i samih aktera. Kada se gleda na karijeru nekog velikog hokeješa, uz naravno Stanley Cup, uvijek se dodatno daje na važnosti osvojena olimpijska medalja, posebice zlato.

I dok je propuštanje Igara u Pyongchangu 2018. bio dio dogovora IIHF-a, MOI-a i NHL-a, igrači (NHLPA) su se u posljednjem kolektivnom ugovoru s NHL-om posebice borili i izborili za pravo nastupanja na olimpijskim igrama. Većina igrača koji su danas nositelji igre svojih reprezentacija odrastala je gledajući najbolje hokejaše na olimpijskim igrama, proživljavajući s njima neke od gore opisanih trenutaka za pamćenje, sanjajući da će jednoga dana i oni nastupiti na toj najvećoj pozornici i s iste se vratiti s medaljom oko vrata.

Taj san neće postati java, barem ne u Pekingu. Koliko su se ozbiljno reprezentacije pripremale za odlazak u Kinu najbolje govori činjenica da su već u listopadu reprezentacije prijavile po tri igrača u svoje rostere. I to su bile najveće zvijezde poput Connora McDavida, Alexa Ovečkina, Nikite Kučerova, Patricka Kanea, Leona Draisaitla ili već spomenutog Crosbya. Dok je NHL pripremio pauzu od tri tjedna za vrijeme Olimpijskog turnira.

Međutim, kada je sredinom prosinca eskalirala zaraza Covidom u gotovo svim momčadima NHL-a, vodstvo lige je bilo spremno za otkazivanje utakmica i odmah se počelo šuškati da će sve to dovesti do povlačenja NHL igrača s Olimpijskih igara. Vrlo brzo je to i potvrđeno u šturoj obavijesti koju su zajedno potpisali liga i udruženje igrača (NHL i NHLPA), a kasnije se potvrdilo da će se većina od otkazanih utakmica, njih 95 nadoknaditi u terminu u kojem je trebala biti pauza radi Olimpijskih igara. Malo je reći da su igrači bili razočarani takvim ishodom.

Od tihih kritika do onih glasnijih, a prvi među njima bili su Brad Marchand i Connor McDavid. Marchand je istaknuo da je bila riječ o jednostranoj odluci bez pravog savjetovanja sa igračima, dok je McDavid rekao da su unatoč svim rizicima i strogim pravilima u Kini u slučaju zaraze (karantena od 3 do 5 tjedana) igrači bili spremni doći jer već dolaze sportaši iz drugih sportova, zašto ne bi mogli i oni. McDavid je godinama ponajbolji hokejaš svijeta, već ima 25 godina, a još nije dobio šansu nastupiti na tom jedinstvenom događaju, stoga frustracija ne čudi.

Liga naravno ima drugačiju računicu. Za sve će okriviti Covid, ali jasno je da je tu još jedan bitan razlog, a to je naravno – novac. Liga od olimpijskih turnira nema nikakve koristi, dapače, ima samo gubitke zbog stanke u sezoni. Vlasnici klubova su također nevoljko gledali na odlazak svojih zvijezda u Peking, jer ne bi se prvi puta desilo da se s takvog turnira netko vrati s teškom ozljedom, a onda tim klubovima i borba za playoff i naslov dolazi u pitanje. Na kraju je liga zadovoljna, kao i svi oni na čelu klubova, a najviše gube igrači. I navijači, naravno.

Olimpijski turnir neće biti najviše, pa ni visoke kvalitete, ali to nimalo ne znači da neće biti zanimljiv. Kad već nema igrača iz NHL-a, KHL je tu. Više od 70 igrača u Peking dolazi iz najjače europske lige. Cijela reprezentacija Rusije (Russian Oylmpic Committee), te čak 14 igrača u Finskoj, 10 u Češkoj, 8 u Švedskoj reprezentaciji.

Rusi, koji brane naslov će i biti prvi favoriti, iza njih gore spomenute Finska, Švedska i Češka, zatim, naravno, Kanada koja dovodi spoj bivših i budućih zvijezda, veterana pred mirovinom koji više nemaju NHL angažman, te juniora, koji će tek zasjati. SAD dolazi u vrlo mladom sastavu, ali njih nikada ne treba otpisivati, dok iz drugog plana prijete Njemačka, koja brani srebro od prije četiri godine, te Švicarska, koja stiže sa cijelom reprezentacijom iz domaće lige, što je vrlo zanimljivo za takvu reprezentaciju. Prema svemu sudeći Olimpijski turnir bi mogao biti vrlo izjednačen, stoga i zanimljiv do samoga kraja, te nema sumnje da će privući veliko zanimanje javnosti i gledatelja. No, najbolji hokej u ta dva tjedna ipak će se igrati u NHL-u.

Na OI će nastupiti 12 reprezentacija podijeljenjih u tri skupine po četiri. Tri pobjednika i jedan najbolji drugoplasirani sastav će otiću u četvrtfinale. Sve preostale momčadi, a ima ih 8 će odigrati kvalifikacije za četvrtfinale.

Skupina A: Kina, Kanada, SAD, Njemčka

Skupina B: Rusija, Češka, Švicarska, Danska

Skupina C: Finska, Švedska, Slovačka, Latvija