U Pekingu se održavaju Zimske olimpijske igre, a naš Ivan Pećar pripremio je specijal tekstova u kojima se prisjeća nekih zaboravljenih trenutaka kroz povijest igara.

Ljubav i heroji zime: Harri je zlato vidio kod supruge, bio je prvi tekst iz serijala, a sad vam donosimo nastavak:

Zlatne godine (1988.,1992.,1994.,1998.)

Puno novih heroja i ljubavi prošlo je kroz te godine. Zbog razdvajanja zimskih od ljetnih Olimpijskih igara Albertville i Lillehammer bili su domaćini (1992. i 1994.) u razmaku od samo dvije godine. Prava poslastica za nas zaljubljenike u zimske sportove. No vratimo se mi ipak u 1988. godinu jer puno je novih heroja, a i neki stari su zablistali u punom sjaju.

Matti Nykänen heroj iz 1984. bio je u Calgaryu jednostavno nedodirljiv, uzeo je sva tri zlata i postao skakačka legenda. Skijanje nam je na ovim igrama ponudilo puno heroja, ali najbolji od njih su svakako Alberto Tomba i Vreni Schneider koji su uzeli po dva zlata (slalom i veleslalom). Nastavili su i Alberto i Vreni osvajati medalje na olimpijskim igrama i oboje su tako došli do ukupne brojke od pet medalja. Svoje jedine dvije medalje na Olimijskim igrama (zlato u spustu i srebro u veleslalomu) osvojio je i legendarni Pirmin Zurbriggen. Biatlonom je dominirao sjajni Nijemac Frank-Peter Roetsch, a veliki Gunde Svan je zbirci od dva zlata iz Sarajeva dodao još dva iz Calgarya od kojih je najvrednije ono iz utrke na 50 kilometara. Rusi su potvrdili zlato iz Sarajeva jer je KLM a i ostatak te velike momčadi još uvijek na broju. Svoje drugo zlato osvojila je i nezaboravna klizačica Katarina Witt koja je svojim fantastičnim klizanjem i osobnošću ostavila veliki utisak na sve generacije gledatelja.

Jedan od meni najdražih heroja Marc Girardelli 1992. je uzeo svoje jedine dvije medalje u skijanju. Srebra u veleslalomu i superveleslalomu ne govore dovoljno o veličini ovog možda i najsvestranijeg skijaša svih vremena. Svoju veliku žetvu medalja na na Olimpijskim igrama 1992. godine sa tri zlata započeo je i Bjørn Dæhlie, najveći trkač na skijama svih vremena. Nastavio je osvajati medalje u Lillehammeru i Naganu i tako došao do ukupnog broja od 12 medalja (osam zlata, četiri srebra). Novi leteći Finac bio je Toni Nieminen koji je s dva zlata i broncom bio najuspješniji među skakačima, ali njegova se olimpijska baklja brzo ugasila.

1994. je donijela puno novih heroj,a ali ova priča se ionako već odužila pa ću spomenuti samo jednoga. Sve prave su ljubavi tužne pjevao je Balašević u jednom svome hitu i baš tako mogu i ja opisati ljubav prema ovome sportašu. Janne Ahonen nastupio je na sedam Olimpijskih igara, a nije uspio uzeti niti jednu pojedinačnu medalju. Jedine dvije medalje su mu dva timska srebra 2002. i 2006. Prvi nastup mu je bio baš te 1994. U Naganu dva nova heroja su započela svoj osvajački pohod na medalje. Hermann Meier kojemu su ove igre bile i najusplešnije jer je na njima osvojio svoja jedina dva zlata (veleslalom i superveleslalom) i Ole Einar Bjørndalen (zlato i srebro) za kojeg je to bio tek početak osvajanja olimpijskih medalja. U Naganu smo po prvi puta vidjeli i veliki broj simpatičnih žena i muškaraca kako bacaju nekakve čuljeve po ledu, a onda i metu ispred njih. Na moju veliku radost curling je stigao na Igre. Na ovim je igrama po prvi puta nastupila i naša Janica i to u svim disciplinama. Ostvarila je odlične rezultate za jednu 16 godišnju djevojčicu, dok ih je Ivica morao propustiti zbog ozlijede.