Često zaboravljamo ili minoriziramo jednu od osnovnih krilatica olimpijskog pokreta 'Važno je sudjelovati'. S vremena na vrijeme neke inspirativne priče, poput ove koja slijedi, podsjete nas da ima i pobjednika koji nikad ne osvoje ni jednu medalju...

Sama činjenica da netko iz Portorika nastupa na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu pravo je čudo, a junak naše priče otišao je još par koraka dalje u kreiranju podviga koji čak i nadilazi granice sporta.

Skijaš William Flaherty (17) osvojio je 40. mjesto u utrci veleslaloma, s 32 sekunde zaostatka za zlatnim Marcom Odermattom, no osmijeh mu se u cilju razvukao od uha do uha. On je već pobijedio i prije početka utrke.

Flahertyju je u dobi od samo tri godine dijagnosticirana hemofagocitna limfohistiocitoza, drugim riječima rijetka bolest u kojoj imunološki sistem napada organe. U Williamovu slučaju, jetru i koštanu srž.

„Na skali od 1 do 10, s tim da 1 znači zdrav, a 10 mrtav, liječnici su nam rekli da je William bolestan 9.5. Zanijemili smo“, priča njegova majka Ann.

Liječnici su njezinu sinu davali samo deset posto šansi za preživljavanje i jedina je opcija za spas bila donacija koštane srži. U potrazi za idealnim donorom nisu trebali ići daleko. Bio je to Williamov stariji brat Charles koji je tada imao sedam godina.

„Bilo je dana kad nismo znali hoće li preživjeti. Zamislite trenutak u kojemu držite dijete u rukama, ne znajući hoće li preživjeti“, prisjetila se majka Ann.

William je prvu bitku s bolesti dobio. Obitelj, koja je do tada živjela u Cincinnatiju u SAD-u, preselila je u Portoriko kad je Williamu bilo šest godina. Usprkos selidbi, dobar dio vremena provodili su u Oregonu gdje su se William i Charles zaljubili u skijanje i zajedno počeli snivati olimpijski san.

Charles je svoj ostvario 2018. godine u Pjongčangu, gdje je s njim u pratnji bio i William.

„Nastupit ću i ja na Olimpijskim igrama za četiri godine“, najavio je tada William, malo prije nego što će ostati bez oca Dennisa koji je iznenada preminuo.

Što je obećao, to je William i ostvario. Izborio je nastup u Pekingu i čak nosio portorikansku zastavu na ceremoniji otvaranja. Osim njega, tu zemlju predstavlja još skeletonka Kellie Delka.

Iako je i u samoj veleslalomskoj utrci nastupio s benignim tumorom u čeljusti, ništa nije moglo pokolebati Flahertyjev duh.

„Ako nešto naumiš, uspjet ćeš u tome. Spriječiti te može samo vlastiti um“, poručio je Flaherty nakon završetka utrke, još pod dojmom cjelokupnog olimpijskog ambijenta.

„Olimpijske igre tako su kul i posebno mjesto. Pokazuju ti da unatoč različitostima u jeziku, religiji i političkim idealima ljudi se mogu ujediniti u ime sporta i svega ostalog što im je zajedničko. To mi daje nadu za budućnost svijeta.“

A što se Williamove budućnosti tiče, ona vjerojatno neće biti vezana za Olimpijske igre. Zbog tih novih komplikacija (tumor u čeljusti) čeka ga nova velika operacija. A imao ih je već preko 30 u životu.

„Probat će mi izvaditi kost iz noge i preoblikovati je u novu čeljusnu kost jer je moja donja lijeva mandibula šuplja. Možda bih se nekako i mogao pripremiti za ZOI 2026., ali vrijeme je da otvorim sljedeće poglavlje života. Volio bih studirati zrakoplovno inženjerstvo“, poželio je William Flaherty kojeg čeka i nastup u slalomu 16. veljače.