Braća Martin i Valent Sinković napravili su još jedan veliki uspjeh te značajan rezultat, a to je plasman u polufinale Olimpijskog veslačkog turnira u dvojcu bez kormilara. U Parizu brane zlato, koje su osvojili prije tri godine u Tokiju (također dvojac bez kormilara). Iako, Tokio nije jedino mjesto u kojem su Sinkovići osvajali olimpijske medalje. Prije su osvajali 2012. u Londonu (srebro u četvercu na pariće sa Damirom Martinom i Davidom Šainom) i 2016. u Rio de Janeiru (zlato u dvojcu na pariće). Pripremio: Matej Kalem

Hrvatski veslač Valent Sinković se u razgovoru za Sportklub osvrnuo na kvalifikacijsku utrku, konkurenciju, Pariz kao grad, Olimpijsko selo, hranu i organizaciju.

Čestitke na uvjerljivom plasmanu u polufinale Olimpijskih Igara (dvojac bez kormilara zajedno sa vašim bratom Martinom). Komentar na utrku i prvo mjesto koje ste osvojili u kvalifikacijama sa vremenom 6:35.28?

–Hvala na čestitkama. Super, stvarno smo prezadovoljni sa prvom utrkom. Čak i bolje, nego što smo očekivali. Očekivali smo da će biti velika borba sa Rumunjima do zadnjeg metra, ali na kraju ispalo je dosta uvjerljivo i moramo priznati da smo bili jako sretni što je tako bilo.

Iza sebe ostavili ste dvojac Arteni-Sorin Lehaci iz Rumunjske te blizance Stankunas iz Litve. Vaš osvrt na konkurenciju, koju ste imali?

–Braća iz Litve znaju biti stvarno dobra, ali nisu konstantna pa je teško očekivati od njih hoće li biti dobra ili loša utrka tako da stalno variraju. Znali smo da će Rumunji biti dobri i koncentrirali smo se samo na njih. Recimo da smo malo pazili, ali fokus je većinom bio na Rumunjima koji su brzo krenuli. Naš cilj bio je da uđemo u naš ritam, da što bolje odveslamo, da drugi dio staze napravimo najviše što možemo i da se odvojimo od Rumunja. Na kraju takva taktika bila je jako dobra.

Slijedi polufinale, ali prije toga svakako vrijedi istaknuti da ste prije tri godine vaš brat Martin i vi osvojili zlato u Tokiju (također dvojac bez kormilara). Možete li u Parizu obraniti naslov pobjednika?

–Naravno da možemo. Možemo se boriti sa svima. Britanci su još uvijek izraziti favoriti. Prvu utrku su dobro odradili i oni će nam sigurno biti najžešća konkurencija, ali naravno da imamo vjeru u sebe jer nakon prve utrke pokazalo se da smo stvarno napravili veliki pomak u odnosu na prvi dio sezone. Hrabro idemo dalje i svaku sljedeću utrku moramo što bolje odveslati i vidjeti kako će biti u finalu.

Kako vam se čini Pariz kao grad, ali i Olimpijsko selo?

–Mi smo dosta ranije došli, odnosno 20. srpnja. Kada smo imali pauzu od veslanja, uspjeli smo otići do grada. To je bilo prije otvaranja i tada je bilo dosta policije te osiguranja, ali svi sportaši sa akreditacijom mogli su otići do rijeke Sene i Eiffelovog tornja. Za javnost to je bilo zabranjeno tako da nam je dobro došlo. Nismo imali gužvu i bili smo sami pa lijepo prošli sve znamenitosti Pariza. Grad je stvarno prekrasan i sigurno ćemo još izaći nakon finala. Što se sela tiče, slično je kao svako drugo. Osjećaj je stvarno prekrasan kada si sa najboljim sportašima svijeta u jednom selu i družiš se s njima. Lijepo je što mi Hrvati imamo manju zgradu samo za sebe pa smo svi zajedno i možemo se družiti. Uvijek se nešto događa, dinamično je i brzo prolazi.

Kakva je hrana i organizacija u odnosu na prethodna izdanja igara?

–Organizacija je dobra i mi nemamo nikakvih problema. Zna biti problem sa busevima, ali nismo imali nikakvih negativnih iskustava. Vozač se malo izgubi, ali dođe u predviđeno vrijeme i tu nismo imali problem. Znam da neki sportaši imaju problem sa prijevozom. Što se hrane tiče, to je u redu te ima jako i puno izbora. To je ogromno te uvijek nađeš nešto dobro, čak kada je loše. To je hrana, koja se kuha za 50 tisuća obroka dnevno i ne može biti ne znam kakva kvaliteta. Ima svega od izbora. Tu su meso, riba, voće, povrće i svi mogući ugljikohidrati. Svatko će naći nešto za sebe.