Taj faktor skidanja kilograma je posebna stvar. Kod boksa i hrvanja, stalno je u glavi koliko imaš kilograma. Eto, svaki dan se moram vagati.

Božo Starčević, hrvatski hrvač grčko-rimskim stilom bio je gost našeg Sportklub podcasta. Prvi sport mu je bila gimnastika i to zajedno s kasnije super uspješnim Marijom Možnikom.

Zanimljivo je opisao kako je danas teško privući djecu u hrvanje.
“Hrvatska i boksačka dvorana je po meni zadnje utočište pravog muškarca. Danas su djeca drukčija. Spavaju dugo u toploj sobi, pa obuku tople papuče, pa ih mama pita, sinek kaj buš jeo. Pa odu u školu a tamo je nulta tolerancija na nasilje. Pa ne daj Bože da netko gurne nekog na nogometu, odmah se zove policija. To su neka nova vremena. Djeca sa sela su bolja.

Zašto je hrvanje toliko težak sport?
“Taj faktor skidanja kilograma je posebna stvar. Kod boksa i hrvanja, stalno je u glavi koliko imaš kilograma. Eto, svaki dan se moram vagati. Pa onda trenje kože na treningu. Danas se mažem kremom, prije toga to nisam nikad radio. Jednostavno, to je sport gdje su treninzi iznimno naporni.

Hrvanje je sport koji ima tradiciju u Hrvatskoj, ima i jednog olimpijskog pobjednika Vladu Lisjaka iz Los Angelesa 1984. Starčević ima jednu medalju i to brončanu s EP-a 2013.
“Dosta je zanimljiv put do te medalje. Neven Žugaj, koji je pet godina stariji, koji je također imao medalje s velikih natjecanja je savezu bio prvi izbor. No, imao je slomljeno rebro, nije se želio boriti protiv mene na treningu, na kraju su mene izabrali. No, dva dana prije odlaska na put dobio sam upalu krajnika, imao temperaturu 39,5 i rekao sam bratu da ne mogu ići. Brat je rekao možeš, ja sam bio ljut, kakva je to prilika kad sam bolestan. Došao sam nekako u Tbilisi, pobijedio Srbina Nemeša, izgubio od Gruzijca i u borbi za broncu dobio Mađara. Ostala je ta medalja kao jedina s velikih natjecanja.

Posebno je zanimljiv bio nastup na prošlim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru?
“Prije polufinala sam bio dobar dobio sam dvije borbe i došao je trenutak tog polufinala protiv Rusa Romana Vlasova, koji je već imao jednu zlatnu medalju. On je miljenik Putina. On je apsolutna zvijezda. Vodio me 6:0, nedostajala su mu dva boda pa da to bude tehnički tuš i kraj borbe. No, ja sam napravio zahvat ruka-glava, tuširao ga ali sudac je najprije ostao u šoku a onda rekao da sam to napravio s dvije ruke. U hrvanju se jednom može pogledati snimku po meču, no nama to nisu dopustili. Bio sam tada u šoku, ali ja nisam znao koliko je to loše dosuđeno. Izgubio sam 6:3, kasnije i borbu za broncu. Kada sam pogledao snimku shvatio sam što se dogodilo. Ne bih pristao na tako osvojeno zlato. Nikad to ne bih mogao prihvatiti.