Paraolimpijske igre uvijek donose brojne nevjerojatne sportske priče, a jedna od zanimljivijih je, svakako priča o 49-godišnjem američkom parastolnotenisaču Tahlu Leibovitzu koji je od beskućništva i zatvora stigao do postolja.

U Parizu je nastupio na sedmim paraolimpijskim igrama, a do sada je osvojio tri paraolimpijske medalje, pri čemu i zlato u Ateni 2004.

Sport je bio katalizator koji mu je promijenio život nakon djetinjstva u kojem su se njegovi roditelji borili s mentalnim bolestima i drogama, a on postao beskućnik u dobi od 13 godina.

Živio je vlaku u sustavu njujorške podzemne željeznice, a 50-tak puta je završio u zatvoru. Sa 15 godina je u jednom njujorškom parku otkrio stolni tenis. Međutim, Lebovitz je jedna osoba na svakih pet milijuna ljudi koji ima bolest koja se zove osteohondroma, što znači da ima benigne tumore po cijelom tijelu.

“Jako su bolni, posebno u kralježnici,” rekao je za IPC. Kada je imao 21 godinu pridružio se paraolimpijskom sportu. Diplomirao je na Sveučilištu New York i radi kao socijalni radnik.

“To mi pruža veliko zadovoljstvo. Pomažem osobama s depresijom, anksioznošću, shizofrenijom, bipolarnim poremećajem. Želim im pomoći da poboljšaju svoj život,” dodao je.

Izdao je i autobiografiju, ‘The Book of Tahl’,  u kojoj detaljno opisuje kako je pobjegao od beznađa i nasilja života na ulici.

“Primijetio sam da se sve počelo mijenjati u Ateni, a onda su u Pekingu bile veće gužve. Međutim, Pariz je dosad najdraži. Grad, ljudi – svi su super, a posebno atmosfera u dvoranama,” dodao je.