Filip Ude plasmanom u finale konja s hvataljkama na Europskom prvenstvu u Muenchenu izborio je svoj 11. nastup u finalu na seniorskim europskim prvenstvima čime je dostigao našeg dosadašnjeg rekordera Roberta Seligmana.

Od njegovog prvog seniorskog finala na EP prošlo je 16 godina, a on je i dalje na velikoj sceni. I dalje konkurentan za najveće medalje.

“Ponosan sam na sebe. Stvarno sam bio jako nervozan. Mislim da nikada bolje nisam zagrijao konja kao danas. Napravio sam 5-6 idealnih pokušaja, predobro je sve izgledalo. Dođem u dvoranu, napravim prvi pokušaj, imao sam osjećaj da lebdim. Rekao sam si ‘daj malo uspori’, jer budem pao. Tu sam si dodatni stres stvorio. Onda još Robert i Mateo napravili svoje, pa rekoh – ‘nema mi druge, moram sad napraviti vježbu, nemam izbora’. A i ne da mi se sutra odmah voziti doma”, pričao je dobro raspoloženi raspoloženi Ude te dodao:

“Sretan sam, ponosan, sa 36 godina biti u vrhu… Mnogi su me otpisivali proteklih godina, ali ja se ne dam. Vratim se svakih šest godina“, aludirajući na 2008. kada je bio olimpijski i europski viceprvak, pa 2014. kada je postao svjetski viceprvak, a 2020. je osvojio europsko srebro.

“Sad da bar smanjim na dvije godine pa da do kraja karijere idu po dvije godine. A vježba… Imao sam užasno puno snage, ali problem mi je taj saskok. Ne snagom, nego ga tehnički krivo radim. I dođem tu i pomislim ‘pa ne tu, cijela dvorana gleda, ne budeš sad kao neki njonjo pao dolje’. Ali, onda je došao osjećaj zbog kojeg i treniram. Taj doskok s konja. Za taj osjećaj treniram, živim, on me tjera dalje. A i tjera me dalje da jednom ipak osvojim zlato na velikom natjecanju. Ako se jednom posloži, ako bude sreće… Uvijek sam bio drugi, ali to me tjera dalje da mi se možda negdje osmjehne zlato. Ali, ako ne, ne mučim se s time. Moja prekretnica u karijeri bila je EP u Mersinu 2020. Za mene najstresnije natjecanje ikada. Da sam tu zeznuo, da nisam osvojio srebro, vjerojatno bih završio karijeru. Sretan sam što nisam zeznuo i što sam i dalje tu”, zaključio je Ude koji je dosada osvojio četiri srebra s velikih natjecanja, jedno na OI, jedno na SP i dva na EP.

Nekoliko koraka od sna ostao je debitant Mateo Žugec, aktualno mediteransko zlato koje žestoko gazi prema velikoj sceni. On je u kvalifikacijama bio 12.

“Užasna agonija je iza mene. Bili smo na iglama skoro do kraja kvalifikacija. Mislim da mogu biti zadovoljan sa sobom, odradio sam cijelu vježbu, pokazao sam da vrijedim. Bit će bolje drugi puta. Čestitam Udeu koji je ušao u finale i Seligmanu, bila mi je čast stajati pored njih i natjecati se s njima”, kratak je bio Žugec.

I da je bio unutar osam najboljih, Seligman se ne bi mogao boriti za medalje. Pravilo je takvo da samo dvojica iz jedne zemlje smiju u finale, a hrvatska reprezentacija imala je slatke brige. Na kraju je posljednja skupila izgurala i Žugeca i njega iz utrke za postolje. Seligman je na kraju završio 13.

“Zadovoljan sam što sam odradio od početka do kraja. To mi je bilo bitno, međutim nisam odradio to što sam htio, nisam odradio start 5.7, nego 5.5. Kad sam ‘pao’ s jedne hvataljke, trebao je biti 5.6 start, ali sam se nekako zbunio i nisam napravio još jedno kolo koje mi je uzelo tu desetinku. Najzadovoljniji sam jer se nisam osramotio, mogu biti ponosan. Bilo je lijepo vidjeti tri Hrvata zajedno na konju, sva tri konkurentna, svi smo odradili… Čestitam dečkima”, izjavio je Seligman.

Tin Srbić je bio taj koji je probijao led, prvi je nastupao u našoj reprezentaciji, sam na preči te nije dobro prošao, na kraju je zauzeo 25. mjesto.

“Preživio sam. Nisam čak toliko ni razočaran, samo sam malo tužan što nije ispalo bolje. Toliko mi je nova vježba da ne stignem razmišljati o sitnicama o kojima sam prije razmišljao. Sad razmišljam element po element i zaboravljam na neke sitnice kao danas na doslovno jedan veletoč prije saskoka, da sam ga napravio bilo bi dosta za finale. A ja sam htio samo zbrzati sve, toliko sam se mučio kroz vježbu. U glavi ti je ‘ajde što prije, samo da siđeš’. U ponedjeljak sam se stvarno gadno razbio na treningu, na glavu, dan kasnije sam uspio izvući podij trening, ali se vidjelo da taj element Kolman koji na treninzima radim baš dobro, sada je bio duplo lošiji. Nešto se u glavi pobrkalo. Danas sam dobro zagrijao, dobro sam se osjećao, znao sam da ću se to prvo puštanje jače približiti pritki, samo da budem siguran, ali sam za nekoliko centimetara bio preblizu pa sam se mučio. Onda sam nekoliko elemenata za redom odradio stvarno dobro, a element prije saskoka napravio sam možda 6-7 u zadnjih pola godine, zbog ozljede. Da sam ih imao 150-200, kao inače, sigurno bi bolje napravio. Znam samo da mogu puno bolje od ovog, samo da se ozljede stabiliziraju, da krenem trenirati kako treba. Nisam očekivao puno od ove sezone, ovih nekoliko medalja sa SK već je bio pokazatelj da mogu. Sada nisam bio dobar, ali 100 posto ću biti bolji u budućnosti, već u rujnu na Svjetskom kupu u Parizu. Svašta sam u karijeri napravio i teško je ne imati opterećenje rezultata u glavi, ali moram to maknuti van i sam sebi objasniti da je ovo sezona u kojoj moram osjetiti kroz novu vježbu ova velika natjecanja da mogu sljedeće godine i one 2024. biti puno bolji”, kazao je Srbić.

A puno bolji svakako planira biti i Aurel Benović. Iako je za ovo EP bio kako kaže ‘najspremniji ikada’, nije to uspio pokazati u kvalifikacijama u kojima je završio na 94. poziciji.

“Ovaj put su bila prevelika očekivanja zato što sam jako dobro trenirao, super spreman sam bio, niti za jedno natjecanje nisam bio tako spreman. Znao sam da ako napravim čak i svoju lošiju varijantu vježbe, mogu dobiti dobru ocjenu. Prije nego sam stao na parter, osjećao sam se loše, ulovila me trema, pojela su me očekivanja. Imao sam osjećaj kao da sam izvukao sav zrak iz nogu, nisam imao snage, nakon prvog skoka osjećao sam se loše. Iskreno, samo sam htio preživjeti vježbu, da izdržim makar do pola i baš u drugom dijelu vježbe dogodio mi se pad i onda sam do kraja izgorio. Samo sam čekao da što prije odradim vježbu. To je gimnastika, to je sport. Nije ovo zadnje EP, a i do kraja godine imam i SK u Parizu i SP u Liverpoolu. Nastaviti ću dalje raditi i pojačavati vježbu, ali i poraditi na psihološkoj pripremi”, rekao je Benović.

U petak su na rasporedu juniori, a hrvatski predstavnici su Teo Bartolec i Vito Nušak na tlu i Marko Kenđel na ručama i konju s hvataljkama.