Jedem što mama skuha, meso, prilog, salata. Trening mi ukupno traje tri do četiri sata dnevno, nakon toga dođem doma, tuširanje, večera, zadaća i odmor. U 23 sata je spavanja i tako cijeli tjedan.

Christina Zwicker, pobjednica jedne od postaja Svjetskog kupa u gimnastici u vježbi na gredi i njezin trener Marko Brez bili su gosti našeg redovnog podcasta. 

Marko, opišite nam Christinu?
BREZ: Surađujemo pet godina, preuzeo sam jednu grupicu kvalitetnijih mladih gimnastičara. Christina je bila jedna od nadarenijih u toj grupi. Trebalo nam je vremena da se priviknemo jedni na druge. Dobro surađujemo, a stigli su i prvi veliki rezultati što nam svima zajedinčki daje poseban motiv da nastavimo raditi – rekao je trener Marko Brez.

A što Christina ima za reći o treneru?
ZWICKER: Naš je odnos kao psa i mačke. Ali, već smo nekoliko godina zajedno i po ovom se rezultatu vidi i da je dobro i idemo dalje s novim treninzima i obavezama.

Opiši taj dan u Szombatelyu?
ZWICKER: Moram priznati da sam bila umorna, ali finalni je dan i ne razmišljaš o ničem drugom nego da napraviš najbolju vježbu. O zlatu iskreno nisam razmišljala, ali uspjela sam se smiriti. Bila sam jako sretna, nisam do kraja bila svjesna. Nisam proslavila, ali budem.

Znamo da trenirate svaki dan, kako izgleda onaj dan natjecanja?
BREZ: Tu je najbitnije zagrijavanje. I to posebno pred vježbu. Naravno, ponovimo one uobičajene stvari i pokušavamo svakog natjecatelja smiriti i pripremiti za nastup.

O čemu razmišlja gimnastičarka?
ZWICKER: Svašta meni kroz glavu prolazi, ali evo već neko vrijeme radim s Renatom Marić. Razgovaramo, radimo vježbe disanja, kako se smiriti, opustiti. Iskreno, ja sam veliki tremaš znala sam se na natjecanjima potpuno raspasti. Prije ove vježbe se nisam opterećivala, nego samo koncentrirala da vježbu izvedem najbliže onoj s treninga.

Kakavi su trenutno uvjeti za trening?
BREZ: U Sokolu se radi početna selekcija, tu se rade i treninzi snage. U Lučkom imamo jako dobre uvjete, dvoranu, sprave i sve je to na jedno jako dobroj razini. Ali tu već radimo s natjecateljima.

Koliko si dana u treningu od 365 dana u godini?
ZWICKER: Samo nam je nedjelja slobodna. Imamo preko ljeta dva tjedna odmora, ali to vrlo brzo prođe. Muka je nakon odmora se vratiti se u puni trening, stoga nastojimo što je manje moguće raditi pauzu.

Kako je bilo za vrijeme ‘lockdowna’?
BREZ: A putem društvenih mreža smo komunicirali, kod kuće se što se tiče gimnasitike ne može puno raditi. Snaga, izdržljivost, ali u sobu ne možeš staviti gredu pa vježbati. Puno se toga izgubio u tom vremenu, ali ono što je dobro jest to su svima bili isti uvjeti. Tako da nitko tu nije mogao profitirati.

Christina, opiši nam jedan svoj dan?

ZWICKER: Ujutro škola počinje u 8 satI i traje do 13.30 ili 14. Na brzinu neki ručak.

Što jedete za ručak?

ZWICKER: Jedem što mama skuha, meso, prilog, salata. Trening mi ukupno traje tri do četiri satam dođem doma, tuširanje, večera, zadaća i odmor. U 23 sata je spavanja i tako cijeli tjedan.

Postoji li vi neko tvoje slobodno vrijeme?

ZWICKER: Postoji naravno, uglavnom vikendom. S prijateljima ili obitelji, odemo na bazene, ili u prirodu da se malo odmaknem od ovog napornog ritma.

Fakultet je neštto što se nameće kao prioritet?
ZWICKER: Svakako. Zanimaju me prirodne znanosti, tako da ću ići prema tom smjeru.

Poznata je priča kada ste kao djevojčica napisala pismo Ivici Kosteliću prije jedne sljemenske utrke?

ZWICKER: Svidjelo mi se kao djevojčici kako se on skija, napisala su mu pismo podrške. On je to pročitao odlučio me potražiti. To je sportaš koji može svakom biti uzor, a i sada mi je tata rekao da je čestitao meni putem FB – zaključila je nova hrvatska gimnastička uzdanica Christina Zwickler.