Nakon 24 godine predanosti i odanosti klubu, Luciano Spalletti odlučio je reći Francescu Tottiju da je vrijeme za kraj, ali to je učinio neizravno, dajući do znanja da ga smatra ostarjelim i neučinkovitim igračem. Kako bi to pokazao, donio je hrabru odluku – isključio je Tottija iz momčadi i izostavio ga iz početne postave.

Reakcija romanista bila je snažna i žestoka. Navijači su se pobunili protiv Spallettija, skandirali Tottijevo ime i podigli sada već legendarni transparent: “Nema Tottija, nema zabave.” No, Spalletti nije odustajao. Nastavio je s provokacijama, uvodeći Tottija u igru tek u posljednjim minutama, što je za legendarnog kapetana bila velika uvreda, posebno s obzirom na to da Edin Džeko tada nije bio u formi. Ipak, Totti je ostao dostojanstven. Nije stvarao probleme niti se bunio – odabrao je šutjeti i odgovarati na terenu.

A onda je došao trenutak kada je Totti ponizio Spallettija. Roma je gubila 2-1 u ključnoj utakmici protiv Lazija, a Spalletti ga je uveo tek tri minute prije kraja. Unatoč tome, Totti je uspio izjednačiti, pokazujući da je i dalje sposoban mijenjati tijek utakmice. Nakon toga, trener je pokušao umanjiti njegovu zaslugu, tvrdeći da nije samo Totti spasio momčad, već da je cijeli tim dao doprinos.

Sljedeća utakmica bila je protiv Torina, a scenarij se ponovio. Roma je ponovno gubila 2-1, a Totti je ušao u igru tek u završnici. Trebalo mu je svega 24 sekunde da zabije izjednačujući pogodak. A onda, s bijele točke, postigao i pobjednički gol. Time je konačno utišao svog trenera i pokazao da zlato nikada ne hrđa.

Talijanski komentator utakmice nije mogao suspregnuti emocije – briznuo je u plač nakon Tottijevog trećeg gola. Svi su shvatili jedno: ako je došlo vrijeme za Tottijev oproštaj, on će otići uzdignute glave, kao neprikosnovena legenda.

Francesco Totti je za Rim, a Rim je za Tottija.