Iako su prošle sezone osvojili 14. titulu Lige prvaka te 35. prvaka Španjolske, Real Madrid ponovno je propustio pojačati se na ključnim pozicijama. Ako se pitate zašto bi se klub s takvom sezonom trebao pojačati, odgovor ćete lako pronaći kada analizirate Realovu momčad te sve njene mane. Florentino Perez ponovno je razočarao i pustio da sezonu izvuku čuda i „pobjednički mentalitet“. Piše: Bruno Roglić

Kada pročitate naslov teksta, vrlo lako bi se mogli upitati je li autor trezven i što mu je u glavi. Real Madrid najuspješniji je klub na svijetu, prošle sezone su osvojili čak 35. naslov prvaka Španjolske, a šećer na kraju došao je u Gradu ljubavi 28. svibnja. Karim Benzema je kao kapetan podigao 14. po redu Ligu prvaka za Los Blancose i tako stavio točku na i savršene sezone za sebe i klub.

Uspjeh je tim veći kada analizirate kako se došlo do naslova europskog pobjednika. Real je u svakom od susreta nokaut faze bio izraziti underdog te je u jednom trenutku dvomeča bio u nepovoljnoj poziciji i na rubu ispadanja. Messi i PSG su nakon tri od četiri poluvremena imali 2:0 uz brojne promašaje, Chelsea je na Bernabeu vodio s 0:3, a vrhunac je bio gol Mahreza za ukupnih 5:3 Citya u polufinalu. Ipak, Real je sve to na dobro znani način preokrenuo i tako izborio finale s Liverpoolom.

Real je i u taj susret ušao kao lošiji takmac, Courtois i okviri gola spašavali su Real, ali kao da su svi znali što slijedi nakon toga. Valverde za Viniciusa i Real je završio najteži put koji je jedan prvak morao proći do naslova LP. Porazili su četiri jače momčadi ili bar jače na papiru, a s takvom sezonom zamaglila se činjenica kako je Realova momčad uistinu deficitarna u odnosu na top pet ili šest najboljih. Ali kako nekome u klubu prigovoriti kada osvojite Ligu prvaka?

Zašto je Real prošle sezone bio „slabija“ momčad od protivnika koje su izbacili, a zašto su to i ove sezone, pitanja su koja se moraju postaviti upravi na čelu s Florentinom Perezom. Perez je u Realu puno više od samog predsjednika, on je jednim velikim udjelom i vlasnik, a zasigurno je donositelj svih odluka. U povijest će otići kao najuspješniji predsjednik u povijesti nogometa i teško će ga itko više nadmašiti pa je zaista dvojbeno osuđivati ga za bilo što.

Perez je u prvom mandatu preuzeo Real 2000. godine i tada je odlučio da će svake sezone dovesti po jednog od najboljih na svijetu, a tako je i bilo. 2000. doveo je Figa, 2001. Zidanea, 2002. Ronalda, 2003. Beckhama, Owena 2004. te Robinha 2005. Klub je nakratko napustio i vratio se 2009. Tada je u jednom prijelaznom roku doveo Cristiana Ronalda, Kaku, Benzemu, Xabi Alonsa, Albiola i Arbelou, a godinu poslije im je pridružio Mourinha, Ozila i Di Mariu. Kada tu još nadodamo Kroosa, Modrića, Balea, Casemira i mlade Brazilce poput Vinija i Rodryga, pomislite još jednom kako je naslov teksta u najmanju ruku čudan.

Ipak, Florentino Perez ima mnogo mana, a najveća od njih je da je jako tvrdoglav. Tvrdoglav toliko da će istrpiti lošu sezonu ili dvije samo da pokaže svijetu da je bio u pravu. Odbio je momčad pojačati 2018. kada je otišao Ronaldo, doživivši tad debakl u prvenstvu i Ligi prvaka. Sezonu nakon Perez je vidio da se mora pojačati pa je doveo Hazarda, Jovića, Militaa i Mendya, ali od dvojice najplaćenijih nije dobio gotovo pa ništa.

Svu nelogičnost Perezove transfer politike imali smo prilike vidjeti ove sezone. Real je na ljeto doveo Tchouamenija i Rudigera, a ostali su bez Casemira, Jovića, Balea, Mayorala, Isca, Marcela… Perez se nije odlučio dovesti niti jednog igrača na pozicije koje su Realu izrazito deficitarne, a to su bekovi, krila te napadač, odnosno zamjena za Benzemu.

Iako je Barcelona jedan od najboljih klubova 21. stoljeća, nevjerojatno zvuči činjenica da Real nije uspio spojiti dva naslova u nizu još od 2008. Upravo su tada u sezonama 07. i 08. Los Blancosi zadnji put obranili naslov prvaka Španjolske, a pogađate bilo je to upravo onda kada Perez nije bio u klubu. Barcelona se nakon užasne prošle sezone ove godine znatno pojačala i stvorila si ozbiljan kadar s preko 20 odličnih igrača u rotaciji, dok je Ancelotti primoran na izmišljanje rješenja zbog izostanka klasnih rješenja na nekim pozicijama.

Kada su prije mjesec dana ostali bez svih bekova u momčadi (na lijevom boku uopće ne postoji zamjena za Mendya), kao i Militaa, Ancelotti je morao igrati s Camavingom na lijevom, a Rudigerom ili Nachom na desnom beku. Još je nevjerojatnija činjenica da Real u 2023. godini nema gotovo pa niti jedno krilo u sastavu (nema niti jedno desno krilo, odnosno ljevaka) pa tu poziciju moraju krpati Valverde koji je klasični vezni te Rodrygo koji je dešnjak. Zaista je čudno da klub platežne moći poput Reala ne može (ili neće) pronaći igrača poput Mahreza, Antonya ili Raphinhe, kao i bilo kojeg lijevog bočnog.

Najočitiji problem kod Reala je nedostatak rezervne “devetke”, odnosno zamjene za Benzemu. Karimu je 35 godina i u zadnje vrijeme je jako sklon ozljedama pa je nevjerojatno da Perez uporno odbija dovesti mu zamjenu. Makar to bio rang igrača kao što je bio Borja Mayoral jer se pokazalo da jako teško pobjeđuju kada tu igraju Asensio ili Rodrygo.

Perez je prije dva tjedna odbio potpisati Frana Garciu, lijevog bočnog iz Rayo Vallecana, koji je Realu bio i više nego potreban, a razlog je bio zaista zapanjujuć. Naime, Perezova je politika kako uopće ne želi potpisivati nikoga u zimskom prijelaznom roku jer tada “nema kvalitetnih dostupnih igrača i uništava se kohezija momčadi”. Real nije u siječnju doveo igrača još od 2015., a posljednju želju Perez je ispunio kada je Mourinhu doveo Togoanca Adebayora, davne 2011.

Barcelona sa svojim širokim kadrom bježi u prvenstvu već osam bodova, dok se Real muči sastaviti momčad koja ima sve što treba, kvalitetu, odličnog trenera i taj čuveni “pobjednički mentalitet”, ali im fali upravo širina na ključnim pozicijama. Kraljevi danas igraju reprizu prošlogodišnjeg finala Lige prvaka s Liverpoolom, a uspjeh u ovom natjecanju opet bi zamaskirao probleme koje navijače tjeraju u nezadovoljstvo.

Perez se mora zapitati zašto ne dominiraju u prvenstvu kako je godinama Barcelona i mora napokon shvatiti da mu je momčad prestara i da vapi za prinovama, a ne samo gledati kada će dovesti novog “Galacticosa” poput Mbappea i Bellinghama. Real je sada u ključnoj fazi za blisku budućnost kluba, otići će ubrzo Modrić, Kroos, Benzema, a na Perezu je da prestane biti tvrdoglav i dovede si ono što Realu sada hitno treba, a to su prinove na deficitarnim pozicijama.