Jedan detalj u kompletnoj priči do kraja prvenstva ne bi trebalo smetnuti s uma - a to je suđenje. Zbog toga što su Pajač i Kolarić sudili - loše. Pa neka o tome sudačka komisija filozofira do sutra, neka ih brani koliko god želi. Jer ovdje je bilo riječi o - namjerama, a to je opasno!

O ovoj suludoj proljetnoj domaćoj nogometnoj priči neću previše filozofirati o kvaliteti nogometne igre. O njoj nam zapravo u srpnju, gdjekad i kolovozu sude Uefina pretkola. Zadržat ću se na konstataciji da – nogomet nije izgubio, naprotiv. Iako smo skloni sezonu 2024./25. nazvati – nitko ne želi biti prvak, zbog brojnih posrtanja vodećeg trojca našeg nogometa, dramu kakvu smo godinama priželjivali sada imamo. Četiri kola su nam ostala do kraja, dva derbija – Hajduk – Dinamo 3. svibnja, i Hajduk – Rijeka 18. svibnja, a na tablici jasno piše:

1. Rijeka 56 bodova
Nakon odlaska Željaka Sopića, i poraza od Olimpije 5:0 u zadnjoj rundi pretkola Konferencijske lige činilo se da će Damir Mišković ugasiti svjetlo. A on je ostao tvrdoglav. Na klupi je ostavio Radomira Đalovića, kojem, da budem iskren nisam vjerovao niti malo. No, očito sam se prevario jer je nastavio Sopićevim stopama i Rijeka je najveći dio ove sezone igrala najbolji nogomet. Zašto je gubila male utakmice? Prvo: jedan od razloga je upravo možda to Đalovićevo neiskustvo izvan samih linija igrališta, taj mentalni momentum. Drugo: želi li Mišković zapravo naslov prvaka? Čini mi se da ga zanima samo da se ugura u svoj “proračun”, da zaradi ako je to moguće. I da još jedan detalj – ako one ne bude prvak, vrlo dobro znam da Miško nikako na tronu ne bi volio vidjeti Hajduk. A da je tome tako, trudio sve svih ovih godina.

2. Hajduk 56 bodova
Nakon što trezveno sjednem, analiziram nogomet koji je ove sezone odigrao Hajduk iz Splita s pravo se moram pitat je li moguće da Majstor s mora ima 56 osvojenih bodova i šansu da naslov prvaka dođe u Split. Zadnjih deset minuta u Osijeku, totalni taktički nered (uz opravdanje da je na terenu igrač manje i da se lovi rezultat) pokazali su kao i puno puta ove sezone da Gennaro Gattuso nije uspio u cijeloj sezoni uvježbati tri suvisle akcije. A to će otkriti gotovo svaka Hajdukova utakmica, bez razlike gdje Splićani igraju. Oni se nisu u stanju nametnuti niti jednoj momčadi elitnog razreda – posjedom, kontinuiranim napadom i pritiskom. Ima u svojim redovima jednog genijalca – Marka Livaja, nažalost još uvijek nisam vidio igrača koji može sam centrirati i stići na taj isti centaršut i zabiti gol. Da je to moguće i Hajduk bi imao ponešto bodova više. Iako ih matematika ni izbliza nije isključila, dva domaća derbija su za igrači strašno zahtjevna, a gostovanje u Gorici kao da je ‘pakao’. Kako god završi ta splitska štorija, Hajduku trebaju bolji ljudi – ali baš na svim mogućim pozicijama.

3. Dinamo 55 bodova
Od tri misterija u borbi za naslov Dinamo je svakako poseban. Kadar koji je barem duplo, ako ne i troduplo kvalitetniji i od Rijekinog i od Hajdukovog ne ovisi sam o sebi do kraja natjecanja. Iako su odigrali groznu domaću sezonu, oni se nalaze na ovom mjestu djelomično zbog – prošlosti. I od toga nikako ne treba bježati. Godinama je građena dobra momčad, to je jedan dio ekipa iz prve Bjeličine ere, kasnije dobro vođen Zoran Mamićem i Krznarom, no i doveden u pitanje s jako lošim Zajecovim odlukama kada su Marko Marić i sportska politika u pitanju. Konfuzija u preoblikovanju kluba, gdje je sportski sektor malo zapostavljen ‘rodila’ su podjele u svlačionici gdje su najviše patili – treneri. No, nikako se ne smije smetnuti s uma da je Dinamo osvojio 11 bodova u nezgodnoj Ligi prvaka, da zna igrati ove najteže utakmice i zna kazniti pogreške suparnika. No, da se razumijemo – pitanje je da li to ova momčad više može odigrati. Drugo poluvrijeme protiv Rijeke je pokazalo da problema i dalje ima, itekako.

Rasplet domaćeg loptanja sada bi teško prognozirao i Nostradamus, ali za mjesec dana ćemo vidjeti jesam li promašio ‘ceo fudbal’.

Jedan detalj u kompletnoj priči do kraja prvenstva ne bi trebalo smetnuti s uma –  a to je suđenje. Zbog toga što su Pajač i Kolarić sudili – loše. Pa neka o tome sudačka komisija filozofira do sutra, neka ih brani koliko god želi. Jer ovdje je bilo riječi o – namjerama, a to je opasno!