Terorizirao je BBB i Torcidu, držao lojtre Zdravku Mamiću kada je postalo - klimavo

Dva dana do derbija malo tko piše o nogometu. Nažalost, već godinama glavne uloge nemaju Petković ili Livaja, već ljudi koji vode klubove. I dok se na Poljudu bore da stvore bolji i stabilniji Hajduk, iako nisam siguran da kompletan paket – model i ljudi to mogu, u Maksimiru se ruše temelji Mamićevog Dinama. Iz Maksimirske 128. očito, a bilo je i vrijeme, bježe svi oni koji su klub stvorili antipatičnim, nepoštenim i na koncu udaljili ga od svojih navijača. Posljednjih dana BBB su izravno poručili Krešimiru Antoliću da kupi prnje iz Maksimirske 128., a Antolić je o toj mogućnosti već razgovarao s predsjednikom Mirkom Barišićem.

Politika je očito odlučila uvesti reda: počela je prvo akcija da se Zdravko Mamić definitivno udalji od kluba, a sada je poslan jasan signal i Krešimiru Antoliću, operativnom vođi kluba dok je stvarni vođa, a bjegunac od hrvatskog pravosuđa još imao pravo glasa iz Međugorja, da u tišini nestane iz kluba.

Krešimir Antolić u klub je stigao kao kao sluga kriminalca kojeg je javno branio i nakon pravomoćne presude, koristio je svoje policijske kontakte kako bi sastavljao ilegalne crne liste nepodobnih navijača, provodio je teror koji je amenovala država, politika i HNS. Stigao je u klub kada je Mamić osjetio da je postalo klimavo, a znao je gazda kako ova država funkcionira. Tko ti treba biti saveznik i s kim je bitno biti dobar.

Poznato je da u svim Mamićevim aferama gazdi držao stražu. I u slučaju Varga i SMS, i nelegalnog u kupovini Dinamovom karticom, što je pravosudnom presudom dokazano. I da je zaposlio svog brata, što je Mamić blagoslovio. Jer upravo je tako klub desetljećima funkcionirao. Kao jedna sekta ljudi koji: a) slušaju vođu, b) bezuvjetno mu vjeruju, c) provode njegove ideje. I što je jako bitno – netko je u ovoj državi dopustio da takvi kao što su Mamići, Antolići, Barišić postanu važni. I to u Dinamu, koji je do nesretnog uplitanja politike početkom devedesetih godina, a posebno pod blagoslovom dugogodišnjeg gradonačelnika, bio klub koji rezultatski nije bio div, ali to bio klub u kojem se znao red. I tko pije i tko plaća.

Antolićeva arogancija i bahatost kulminirali su u jednom od posljednjih zagrebačkih derbija kada je u “akciji transparenti” još jednom ponizio navijače, ovoga puta Hajdukove, pa je sve kulminiralo gotovo tragedijom na autocesti Zagreb – Karlovac. Antolićev ‘fetiš’ bili su navijači, vodio je bitke protiv onih koji su uvijek bili na strani istine i pravde, tako da je logično kakav mu se kraj sprema. Ostao je još Mirko Barišić, vječni dupelizac koji svima služio kao paravan za sve svoje poslove. Sve je znao, ali znao on vrlo dobro zašto je tako dugo šutio.

Ničija nije gorjela do jutra, tako ni ljudi koji su vodili ili asistirali u Dinamu kakvog poznajemo posljednjih petnaestak godina. Netko je očito odlučio da Dinamo krene novim putem. Mnogi se plaše što će biti s prvom momčadi, igračima, rezultatima, Ligama prvaka velikim transferima. Pred Dinamom su izazovna vremena.