Je li ovo konačno ta godina? Na proljeće će se navršiti 19 godina od posljednje Hajdukove titule, a sinoć su napravili tek jedan od 36, ali jako vrijedan korak do ultimativnog cilja.

Derbi u prvom kolu odličan je putokaz kakva nas sezona može očekivati i solidan ispit za europske egzibicije naša dva najveća kluba. Da je Dinamo slavio, Hajduk bi krenuo s -3 na Rijeku, Osijek i jakog nositelja u 3. pretkolu KL i svi možemo zamisliti jer smo više puta viđali da bi to moglo značiti „kraj sezone“, a možda i kraj Ivana Leke.

Hajduk je ipak slavio i to na kakav način, Petković se osramotio i “dodao” Lučiću loptu kad je trebao riješiti utakmicu, a onda su to Bijeli preokrenuli na za njih najbolji mogući način. Gol u zadnjim sekundama za veliku pobjedu, euforiju i naboj za ovo što slijedi, ali najviše za samopouzdanje da konačno mogu napraviti nešto više i postati pobjednici.

Dinamova pobjeda mogla je značiti potencijalnu katastrofu za Hajduk, ali Hajdukova definitivno neće za Dinamo. Modri će se okrenuti europskim izazovima i tržištu igrača, a mnogo je veći problem za njih potencijalni odlazak glavnih igrača nego sinoćnji poraz. Još se jednom nakon Superkupa pokazalo da se Dinamo mora pojačati pravom kvalitetom jer ove sezone njihova klasična kvantiteta i širok roster neće biti dovoljni za nadjačati Hajduk i paralelno igrati Europu.

Otišli su Oršić, Ademi, otići će i Livaković, možda i Petković, Ivanušec i Šutalo… Dinamo je na potezu i mora jako napasti te pokazati da nije u velikim financijskim problemima kako se da dalo čuti posljednjih tjedana. Modri će klasično dolaziti do laganih pobjeda protiv HNL momčadi, ali moglo bi im nedostajati kvalitete za „šampionski“ Hajduk, a prije svega za Ligu prvaka.

Sinoćnja utakmica tek je prva (druga) natjecateljska u sezoni i ne smijemo donositi neke nagle zaključke, jednako kao što u Splitu nikako ne smiju buditi euforiju. Ipak, neke stvari dale su se vidjeti na prvu i već su sada jasne. Dominik Livaković u mislima je već otišao i nije prvi put da užasno brani u transfer periodima kada ga se „treba prodati“. Gol kojeg mu je kao vaterpolski sidrun zabio genijalni Marko Livaja, Livakovića treba dobro prodrmati, a nama poslužiti kao potencijalni odgovor zašto Dominik unatoč svim kvalitetama ne brani za neki top europski klub.

Kod Hajduka smo vidjeli klasičnu bezidejnost i nedostatak kreacije i igrača u posljednjoj trećini dobrih 65 minuta. Vidjeli smo nedorasle Mlakara, Ferra, potpuno letargičnog i bezopasnog Krovinovića i naposljetku nespremnog i neuigranog Marka Livaju koji je izgubio loptu na centru kada su Bijeli primili gol i u par situacija je jako loše reagirao. Ipak, Leki treba priznati da je momčad prodisala kada je uveo Dolčeka, a prije svega Odjidju-Ofoea.

Potonji je gotovo pa vlastoručno preokrenuo utakmicu i pokazao je da je zaista veliko pojačanje s bogatim CV-om. Probudio je Livaju, razigravao Dajakua i Dolčeka i konačno asistirao Pukštasu za pobjedu. Njemu su 34 godine i jasno je da ga je Hajduk doveo samo da već ove godine odvede momčad do naslova. Ofoe je genijalac i po viđenom ove dvije utakmice trebao bi uz Livaju i Pukštasa, Hajduk odvesti minimalno do borbe za naslov, a ako bude i sreće u ždrijebu, onda i skupine Konferencijske lige.

Dva od (mininalno) pet derbija ove sezone su već odigrana, a tek je 22. srpnja, Hajduk sada ima momentum i samopouzdanje da na krilima ove pobjede nastavi jednako protiv Rijeke i Osijeka i onda konačno dođe do europske skupine nakon 13 godina pauze. Dinamo s druge strane ne treba paničariti već Šimić, Bišćan i ekipa moraju zasukati rukave i krenuti na posao. Modri nisu spremni za novu sezonu, ali polako, nećemo se lagati i praviti da je posljednjih 20 godina iluzija. Dinamo je i nakon sinoćnjeg poraza još uvijek veliki favorit za naslov prvaka Hrvatske, a na Hajduku je da nam dokaže suprotno.