Uh... koliko teško je napisati nešto nakon vijesti da Luka odlazi iz Reala. Jasno je da će u narednim danima na tu temu biti napisano milijun tekstova i da ovaj neće biti ništa bolji ni gori od ostalih. Piše: Antonio Baković

Za svakoga tko prati nogomet Luka Modrić je nešto. Za nekoga top 3 veznjak svih vremena, a za nekog drugog čovjek koji se ne sjeća. Razumijem obje pozicije, ali o njemu mogu pisati samo iz svoje. Imam tu priliku na Sport Klubovom portalu, a svatko od vas može nešto o njemu napisati na vlastitom Facebook zidu pa se nemojte žaliti jer, evo možete pisati što želite. Kako god bilo, svatko tko voli nogomet nešto bi trebao napisati.

Bila je 2006. godina, ljeto, praznici. Dinamo je igrao neku utakmicu “petnaestog” pretkola neke europske lige. Uopće nije bitno. Ja sam kao srednjoškolac pomagao svom prijatelju koji je u Dubravi radio na kiosku. Pomagao znači da sam sjedio na kavi u kafiću pokraj kioska i gledao mali TV ispod pulta. To se gledalo samo kad je Dinamo igrao Europu. I tako jednom, mi gledamo tekmu, a ja nakon četvrtog makijata i kažem: “Je l’ vidite ovog lika? On će igrati u Real Madridu.” Da se ne lažemo, u tom trenutku nisam mislio da će Luka igrati baš u tom klubu, već sam htio reći da je to igrač za najveće klubove svijeta, a u mojoj glavi to je Real. Mogla je to biti i Barca i Manchester i Bayern… Potpuno svejedno.

“Fast forward” par godina unaprijed i odjednom Luka odlazi iz Dinama u Tottenham. Tamo je bio klasa iznad svih ikona koje su s njim dijelile svlačionicu. Vrlo brzo veliki Jose Mourinho je odlučio da ga želi u svojim redovima, ali Daniel Levy je zeznut pregovarač pa ga u Chelsea nije pustio. Godinu kasnije zov Reala bio je prejak.

Najlošije pojačanje lige vrlo brzo je preuzelo konce igre najvećeg nogometnog kluba na svijetu. Te iste uzde je vukao idućih 13 godina. Osvojio je pitaj boga koliko Liga prvaka, osvojio je Zlatnu loptu. Sama ta činjenica bi bila dovoljna za tri kartice teksta. No, to već svi znaju.

Luka je postao jedan od tri najveća igrača najvećeg kluba na svijetu. Potpuno zasluženo. Svojim igrama, a kasnije i svojim autoritetom to je bilo neminovno. Tko je htio vidjet mogao je već 2015. godine.

Vidio tko ili ne, Luka je postao mjerilo. Standard. Za sve veznjake svijeta. Pokazivao je to cijelo desetljeće. Bio je neizostavan i kod Mourinha i kod Zidanea i kod Ancelottija i kod Lopeteguija. Pa čak i kod smiješnog Beniteza koji mu je branio da dodaje “vanjskom”. No dobro, to je druga tema.

Luka je svoje odigrao. Svi smo vidjeli sve. Nema se tu što previše dodati ili oduzeti

Ovacije koje mu navijači suparničkih klubova pružaju već dvije sezone, najbolje i najglasnije zvone u ušima same za sebe. Jer Luka nije samo suparnički igrač tih navijača, a nije ni samo ni generacijski talent. Ne. Luka je esencija onoga što hrvatski nogomet može biti. Luka je kao otac vodio najveći klub na svijetu do najvećih uspjeha od 1950-ih. Luka je s 37 ili 38 godina na leđima bio Tik Tok senzacija na kojoj su se skupljali milijuni lajkova iako je bio klasa davno prije društvenih mreža. Luka je neke nove klince naučio što je romantika i što je klasa. Naučio ih je da se s vrhova Velebita pod kišom granata, dok čuvaš ovce, može doći ne samo do vrha tog istog Velebita nego i do vrha Mt. Everesta.

On ga je dosegao i to ne samo zbog nogometnih vještina nego i ljudskih. Jer bez toga ne ide.

Evo, iz vlastitog iskustva ću reći da sam u karijeri, na ovaj ili onaj način, razgovarao s praktično svim našim reprezentativcima. Luka je uvijek imao najveću težinu, ali nikad nije bježao od odgovornosti. Dolazio je pred mikrofon i nakon najvećih pobjeda, ali i nakon najtežih poraza. Bio je i ostao vođa. Tihi, ali vođa. Na terenu i izvan njega. Možda nije puno govorio, ali kad bi rekao to je zazvonilo. I opet, na terenu i izvan njega.

Ne želim ulaziti u njegovu reprezentativnu karijeru jer ona još uvijek nije gotova. Pokušavam se zadržati na periodu u Realu. Najvećem klubu svijeta.

Za kojeg je igrao, i još najmanje jednu utakmicu će odigrati, najveći hrvatski igrač svih vremena.

Najveći. Dovoljno je reći Luka i cijeli svijet zna o kome se radi. Prezime ne treba izgovoriti. Ali ja ću izgovoriti s najdubljim naklonom.

Luka. Luka Modrić.