Nakon završetka utakmice u ustima ipak ostaje gorak okus - što zbog konačnog rezultata, što zbog same igre, koja jednostavno nije bila dovoljno zadovoljavajuća

Zagrebački Modri odigrali su neriješeno u prvom dvoboju 3. pretkola za Ligu prvaka protiv poljske Legije. Nakon završetka utakmice u ustima ipak ostaje gorak okus – što zbog konačnog rezultata, što zbog same igre, koja jednostavno nije bila dovoljno zadovoljavajuća, barem ne za ono što očekujemo od hrvatskog prvaka ukoliko se, kao i prije dvije sezone, želi boriti za prolaz skupine u najelitnijem europskom nogometnom natjecanju.

Damir Krznar na teren je izveo sastav s pregršt kreativaca i Brunom Petkovićem u vršku napada prema kojem su trebale biti usmjerene sve ofenzivne akcije. Dinamo je na kraju statistički bio vrlo uvjerljiv – čak 16:6 prednost u udarcima, 8:3 u kornerima, no dojam ipak nije otišao toliko na stranu Modrih.

Legia je bila vrlo neugodna i opasna, posebno po oduzetoj lopti, kad su hrvatskog prvaka u nekoliko navrata uhvatili na krivoj nozi, a modri stoperi u nekoliko su navrata u zadnji čas čistili nered pred vratima Livakovića.

Lovro Majer odigrao je rezerviranu utakmicu, no dojma sam da je ipak morao ostati duže na terenu. Kastrati je igrač koji donosi prodornost, no u njegovoj igri nema elementa nepredvidivosti, vica i onog pasa koji može izbaciti protivničku obranu iz ravnoteže. Krznaru je u toj 64. minuti, računajući na brzinu Kastratija, možda računao kako bi mogao odraditi i defanzivni dio posao. Odlučio se na sigurniju varijantu, i to mu se obilo o glavu.

Bruno Petković, koliko god bio kritiziran i ne donosio onu razliku koju možda očekujemo od njega, još je jednom dokazao da je igrač poteza. Centaršut Ivanušeca bio je precizan, no Bruno je oduševio fenomenalnim trzajem, udarcem koji je bio brutalno snažan kad se u kontekst uzme udaljenost s koje je upućen. Potez utakmice, gol koji je spasio Krznara, čija momčad za Legiju ipak nije bila dovoljno spremna.

Pogodak koji je Dinamo primio dogodio se u situaciji koja je puno manje mirisala na opasnost nego brojne prethodne. Trenutak dekoncentracije i zakašnjeli izlazak u blok i Muci je s 20-ak metara potegnuo i razoružao Livakovića.

Utakmica koja nije oduševila, osim možda atmosferom, ugođajem, no koja će puno više ostati zapamćena po divljačkim scenama koje su u svakom slučaju u sportskim dnevnim listovima širom Europe bile zastupljenije no što će to sutra biti izvještaj o samoj utakmici.

Nadali smo se dvoboju kojeg svi čekamo već godinama, no ne bi iznenadilo da umjesto Dinamo – Zvezda dočekamo Legia – Sheriff.