Postoji neka čarobna aura oko Karima Benzeme. Čovjek koji je, reći će zlobnici, posljednih desetak godina pružao slabije izvedbe zbog Cristiana Ronalda, prodisao je punim plućima i najjača je vedeta ovosezonskog Reala.
No, je li Benzema uistinu u posljednih desetak godina bio ispod optimalne razine, neefikasan, čak i loš, što su pridjevi koji su se često vezali uz francuskog napadača?
One nešto starije generacije prisjetit će se Benzovog vremena prije Reala, vremena u onom nezaustavljivom Lyonu, prije no što je postao jedna od karika u kreiranju druge generacije Galacticosa pod palicom Florentina Pereza. Kao još uvijek golobrad mladić s 18 godina Karima je tadašnji trener francuskih Lavova Gerard Houllier 2005. godine promovirao u prvu momčad. Brzo se nametnuo – u konkurenciji napadača koju su tad činila imena poput Sylvaina Wiltorda, Sidneyja Gouvoua, Freda, Florenta Maloude i Hatema Ben Arfe netko je morao sve češće seliti na klupu – jer Benzema je jednostavno od prvih koraka na terenu za seniorsku momčad pokazivao previše potencijala da bi ga se ignoriralo i tretiralo kao klinca koji mora čekati pravu priliku.
Bio je tad potpuno drukčiji igrač od ovoga kakvog ga danas znamo. Houllier, a kasnije i Alain Perrin te Claude Puel su ga koristili na krilnoj poziciji uz lijevu aut-liniju. Tada nešto slabije fizičke konstitucije, krasili su ga brz korak, okomit stil igre, sjajan dribling i izvanredno nadopunjavanje sa suigračima u napadu, s time da je on bio taj koji bi započinjao akcije i namještao suigračima, iako je i sam često znao završavati akcije. Bio je igrač koji je iz današnje perspektive sličio Viniciusu ili možda Kingsleyju Comanu.
Dolaskom na Bernabeu Benzema se morao podrediti igraču koji je tad preselio u Real u najskupljem transferu u povijesti. Ronaldo je ipak već bio oformljena i priznata superzvijezda svjetskog nogometa i nije bilo mjesta za kompromis. Prošlo je 13 godina otkako je tada 21-godišnji Benzema stigao podno Bernabeua, a u njegovom smjeru cijelo su vrijeme letjele otrovne strelice i kritike – najčešće je njihov sadržaj glasio kako je Benz precijenjen i kako često promašuje ‘zicere’.
Konkurenciju su mu u tih 13 godina činili brojni klasni napadači – od Van Nistelrooya, Higuaina i Adebayora, do Jesea, Mariana i Alvara Morate. No svakom treneru – Juande Ramosu, Manuelu Pellegriniju, Joseu Mourinhu, Ancelottiju, Benitezu, Zidaneu, Lopeteguiju i Solariju – Benzema je bio neizostavan član prve postave i imao je zacementirano mjesto u prvih 11, naravno, uz ispunjen preduvjet da je zdrav i lišen ozljeda. A to ipak nije bila slučajnost.
“Nije bitno imati napadača koji zabija toliko puno golova, već igrača koji dodaje Cristianu Ronaldu i Garethu Baleu”, rekao je jednom prilikom tijekom svog prvog mandata Carlo Ancelotti, replicirajući na brojne kritike upućene francuskom napadaču. Rekao je to Carlo javno! I to vam dovoljno govori o tome koliko se Benzema spreman žrtvovati za momčad – jer današnjim klincima koji se od tinejdžerske dobi smatraju superzvijezdama teško nešto tako možete priuštiti bez da se nadure i ne shvate to preozbiljno. Benzema je vlastiti ego potisnuo u stranu, a sam je postao svojevrsna žrtva svoje skromnosti, trpjevši usput brojne kritike svjetske javnosti, ali i samih navijača Reala.
Svojim širokim spektrom kretanja i unošenjem kaosa u protivničke obrane Benzema je otvorio mogućnost Ronaldu da često ima višak slobodnog prostora i da se s lijeve strane terena može sjuriti u protivnički šesnaesterac i rušiti rekord za rekordom. U tim godinama patila je njegova efikasnost, no i ona se kumulativno poboljšavala sve dok, u zadnjih sezonu, dvije, nije dosegnula vrhunac. Benzema je jednom sam za sebe rekao kako je ‘devetka s dušom desetke’. Gledajući efikasnost, za Francuza su posebno loše bile sezone 2016/17. i 2017/18, kada je uz nekoliko golova u Ligi prvaka u prvenstvu zabio tek 11 (16/17.), odnosno pet (17/18.) pogodaka. Pitate se zašto? Prisjetite se što se počelo događati s Ronaldom u posljednim sezonama u Realu. Portugalčeva moć ponavljanja i efikasnost driblinga počele su rapidno padati, a istovremeno je bio sve ubojitiji kao realizator i čovjek koji čeka loptu – da sažmemo, počeo se i sam pretvarati u špicu. Benzema naravno, nije izletio iz prve momčadi, što znači da je ponovno prihvatio ulogu još veće žrtve. Ronaldo mu je dakle, prvo oteo poziciju krila, a kad se dogodio pad Portugalca, praktički mu je oteo ono na što se taman navikao u Realu.
Sada, kad Ronalda više nema, Benzema je još uvijek sve što smo rekli, ali uz mnogo veću dozu iskustva, u prijevodu, uz poboljšanu efikasnost i preciznost, te ono ključno, uz veći osjećaj slobode. Benzema sada ima status dokapetana, osjeća se potpuno priznato, no to je nešto s čime se ionako nikad nije previše zamarao, i to je njegova najveća vrijednost, i to je nešto što ga sad u potpunosti nagrađuje. Sada i više sudjeluje u igri i češće ga viđamo na sredini terena u kombinacijama s veznim suigračima, što stvara višak na sredini terena i otvara dodatne opcije u napadu. A kad lopta dođe u posljednju trećinu terena, ponovno je ondje, opasniji i ubojitiji no ikad!
Ova sezona će mu bez sumnje biti najefikasnija dosad. Benzema je trenutno prvi strijelac Primere s 24 pogotka na svom kontu – toliko je imao krajem svoje rekordne sezone 2015/16., a u Španjolskoj je do kraja ostalo još osam utakmica! U ligi prvaka uz Sebastiena Hallera već ima 11 komada, ispred njih je jedino Lewandowski s golom viška.
Ukupno je ove sezone odigrao 36 utakmica, a zabio 37 golova, i uz Salaha i Lewandowskog najopasnije je napadačko oružje koje neka nogometna momčad u Europi nudi. Uzmite u obzir da Lewandowski ipak igra u Njemačkoj, a znamo da Nijemci puno više misle na napad nego na obranu, dok Španjolci u posljednjem desetljeću, ponukani Simeoneovim stilom i pragmatičnošću, igraju nogomet koji je itekako izgubio na lepršavosti i maštovitosti koje su krasile Primeru prije Argentinčeve ere. Prvi strijelac Španjolske će sigurno biti, a poslože li mu se kockice u Ligi prvaka, na tom bi planu mogao i do ‘dvostruke krune’.
Teško da postoji bolji primjer nogometaša kojem su se strpljenje i vlastita požrtvovnost isplatili na najbolji mogući način. Imao je ono što drugi nisu imali – karakteristiku da samog sebe stavi u drugi plan i da se podredi momčadskim ciljevima, trpivši često zbog toga neutemeljene kritike. Nešto što gotovo nitko od današnjih ‘klinaca’ u nogometu nema. I zato je Benzema nezamjenjiv, i zato je trenutno najbolji napadač Europe. Zaslužio je!