Hajduk je odigrao drugo poluvrijeme u stilu svojih velikih generacija, pritom i prezentirao najbolji nogomet jednog našeg kluba u ovom očajnom europskom ljetu

Taman je curilo prvih sat vremena u već više puta opjevanom čarobnom ambijentu Poljuda, toliko prispodobivo ljetnim mjesecima proteklih godina, no Miguela Magu nije bilo briga za fanatično vjerne navijače Hajduka. Odapeo je tamo s istoka jedna projektil koji ne bi ni tri Lovre Kalinića obranila, a taj me trenutka još jednom podsjetio na rečenicu Ante Tomića: “Nema valjda na čitavom svijetu kluba da je u isto vrijeme toliko omiljen i toliko loš.”

Naravno, to je parafraza na sva prokleta ljeta u kojima su nogometaši Hajduka gubili od malteških i kazahstanskih zgubidana. Bila su to podjednako vrela splitska ljeta, u kojima smo svjedočili promašenim klupskim koncepcijama, nedoraslim predsjednicima, sumnjivim strancima, nedorečenim trenerima, uglavnom bez glave i repa, a prije svega bez lidera.

Zar su ovi u Splitu i Hajduku normalni. Pa tko je dao Marku Livaji da igra ‘mali balun’ na Sustipanu? Ludeg li grada, ludeg li svita. Ta rečenica će zauvijek pratiti Split i njegove stanovnike, a da su svakako posebni upravo se može vidjeti na jednom betonskom igralištu, koje ima skalinu. Dakle, jednu malu stepenicu, koja od igrača traži poseban oprez i nesvakidašnju vještinu.

Tamo, među Torcidu, obične ljude i igrače malog baluna gdjekad svrati Marko Livaja. Najnovije Hajdučko srce, koje Torcida nije dodjeljivala čak pet godina, jer ga nisu imali kome dati, a Hajduk je u tom razdoblju bio najlošiji u svojoj bogatoj povijesti. Dođe, odigra na skalini, te tako zapravo kao lider jednog novog Hajduka podsjeća na Baku, Mikija, Šuru ili Žungula.

I do izjenačujućeg pogotka, kojeg je iznio na svojim leđima, Marko Livaja je bio apsolutno prva figura Valdasa Dambrauskasa u teškom taktičkom šahu protiv Vitorije Guimaraes. Prije 0:1 odigrao je lijevom vanjskom perfektnu loptu, još prije u prvom poluvremenu imao jednu pravu šansu, ali tu nije ostao dosljedna sebi, požurio je s udarcem. A onda je u kaznenom prostoru na južnoj strani u 67. minuti pokazao sve što je na sklini i skalinama naučio o nogometu. Sahiti je samo morao dovršiti njegovu čaroliju.

Povukao je i ostale, vrijednog Melnjaka, željne dokazivanja Sahitija i Biuka, pa i sve ostale suigrače koji su u drugom poluvremnu odigrali jednostavno – hajdučki! Nešto su naučili iz prošlogodišnje lekcije, te su hrabro i junački napali Portugalce, na koncu ih i dokrajčili prekrasnim golom Filipa Krovinovića.

Šest dana za odmor, ali i pripremu na jedno vruće gostovanje, na kojem će ih čekati porugalske smicalice, ali i momčad koja je pokazala u  da može biti čvrsta, neugodna u igri i svakako vrlo opasna. Gledajući protivnike ovo je jedno od najtežih kvalifikacijskih ljeta, ali šteta bi bilo sad da “Žuta podmornica” ne osjeti to – živo poljudsko blato.