Hrvatski napadač Bruno Petković prisjetio se mitske pobjede Hrvatske protiv Brazila na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

Napadač Dinama i reprezentacije priznao je da se često prisjeti toga poslijepodneva na Education City stadionu, a odgovarao je i na pitanja o ostalim aktualnim temama na konferenciji za medije.

Petković je promotor kazališne predstave “Raspucavanje” režisera i scenarista Vida Baloga.

“Što reći o razdoblju dok nisam igrao? Sigurno da patite, razumijem one koji kažu da je puno teže gledati sa strane nego igrati. Dosta je živciranja i nervoze, ali kad ste gledatelj ujedno i primijetite neke stvari koje inače ne vidite. Vjerujem da ćemo izaći još jači iz svega ovoga”, rekao je Petković.

Pitali su ga i je li teško igrati u Dinamu pod pritiskom da će trener biti smijenjen.

“To je više pitanje za trenera, koliko je težak njemu taj pritisak. Mi smo svjesni da smo u Dinamo i da smo izloženi pritisku, to je normalno. Od nas se puno očekuje, kritike novinarske i trenerske stvari su s kojima se moraš nositi ako želiš biti igrač Dinama i općenito igrati na tako visokom nivou. Osim igračkih predispozicija koja imaš, trebaš i glavu koja zna izdržati takav tip pritiska.”

U četvrtak Dinamo igra bitnu utakmicu s Astanom u Konferencijskoj ligi.

“Bit će to već četvrta utakmica s njima u tri mjeseca, poznajemo se dobro, iako ćemo opet gledati video-analize i raščlanjivati što je bilo i kako odigrati bolje u odnosu na prethodne utakmice. Svaki nastup je novo dokazivanje, svjesni smo svega što smo propustili, moramo pokazati sve ono što je nedostajalo u ta tri kola u kojima su gubili.”

O prvenstvu i može li im Hajduk uzeti titulu:

“Imamo dvije utakmice manje, može biti ovako i onako… Kad se kompletira prvenstvo znat ćemo više. Sve je moguće, zašto ne! Međutim, mislim da smo prekvalitetna i preozbiljna ekipa, imamo iskustvo osvajanja prvenstva, znamo kako se to radi te se nadam da ćemo s vremenom, a iskreno mislim da se dižemo, pokazati zašto smo svih ovih godina to radili i zašto ćemo to napraviti i ove godine.”

Kako Petković gleda na svoj proces oporavka?

“Igrao sam sigurno tridesetak utakmica u Dinamu kad su mi rekli da ne igram, ali sam kazao da mogu. Normalno da u svoj toj želji da pomognem, da dam sve od sebe kako bih izašao na teren, nekad i pretjeram. Tako je bilo i sada, pogotovo u prvom slučaju, ali i drugom. To je isključivo moja pogreška. Bez obzira što pamtim dosta situacija koja su i ranije bile knap, možeš – ne možeš. U takvim prilikama preuzmem odgovornost na sebe, neovisno što su svi pisali kako može liječnička služba dopustiti da igrač igra ako nije potpuno spreman. Nagledao sam se takvih situacija, što svojih, što suigrača, što u Dinamu, što vani… Dosta puta se dogodi da nisi spreman baš po svim parametrima, ali glava i srce žele, igraš te u puno slučajeva ispadne jako dobro. Nekad kad ispadne negativno traži se krivac. Eto, krivac u mojem slučaju sam ja.”

Nije igrao za Hrvatsku protiv Latvije i Armenije, kako je doživio te susrete kao gledatelj?

“Čak i malo mirnije nego što sam mislio da će biti poslije onakvog listopada. Sigurno je da smo svjesni svega što nismo dobro napravili u proteklom mjesecu, u one dvije utakmice, ali momci su jako dobro izgledali, samouvjereno i sigurno, bez obzira što rezultatski možda netko misli da je trebalo biti uvjerljivije. Odradili su ono što se od njih tražilo i naravno da s veseljem očekujem Europsko prvenstvo.”

Prisjetio se i utakmice s Brazilom, on je zabio na dodavanje Mislava Oršića u 117. minuti za 1:1 i izvođenje jedanaesteraca pa zatim i plasman Vatrenih u polufinale SP-a.

“Presjekli smo dodavanje na sredini terena, Luka Modrić je prebacio Niksiju Vlašiću koji je produžio Oršiću, on je povukao, navukao suparničkog igrača na sebe i odigrao povratnu, moj šut odbio se od Marquinhosa i prevario Alissona. Hvala Marquinhosu. Ostalo sve znate”, rekao je Petko pa dodao:

“Poštujem tematiku, najbitnije je da potiče zajedništvo. Malo je tema koje nas zbližuju, reprezentacija je jedna od njih. Jedino na koga možemo utjecati su mlađi. Ne mogu ja utjecati na novinare niti novinari na mene. Mlađe generacije treba pokušati odgojiti u najboljem mogućem smjeru, da u njihovom životu ne bude mjesta mržnji.”