Novi podcast Sportkluba u ovim tmurnim koronavirus-vremenima donio je ponovno, u zadnje vrijeme, nepresušnu temu iz Maksimira u vezi stanja u Dinamu. Gosti su bili bivši nogometaš Dinama i bivši reprezentativac Hrvatske Jerko Leko i novinarka i urednica sportske rubrike Indeksa Dea Redžić.

Osim Dinama, teme su i europski i svjetski nogomet, ali gosti su prvo odgovorili kako se snalaze u izolaciji…

REDŽIĆ: Radno, imam osjećaj da je nekakav zastoj, ali baš je dobro da ima posla. Višak vremena koristim za čitanje. Nije loše, ne mogu se žaliti.

LEKO: Zdravlje je najbitnije i poštovati što se traži od nas. Vozim bicikl po Maksimiru. Sa mnom ide ili prijatelj ili trkač, malo po maksimirskoj šumi. Sve je teže biti kući, fali mi teren, fali mi nogomet. Malo sam obnovio toga oko trenerskog posla, malo čitao knjige, podsjetio se igračkih dana. Prolazi vrijeme.

Je li odlazak Bjelice mogao biti na drugačiji način?

LEKO: Pa je, čuo sam se s Ademijem. Teška je situacija, ali on predstavlja momčad od 30 različitih igračkih igrača koji moraju prihvatiti što im je klub postavio kao zadaću. Problem je bio više s komunikacijom kako je odluka kluba donesen. Ali sad se to sve prhvaća i aneksi ugovora se potpisuju. Sve je to krivo interpretirano da je njima sve jedno, da nemaju solidarnosti. Samo su stali s trenerom Bjelicom u jedan šešir da odgovor Dinamu na način na koji su oni to prezentirali.

Financijska struktura i prijedlog Dinama jedini razlog za rastanak?

REDŽIĆ: Bjelica je bio iskren jučer kad je rekao da je to sve samo ubrzalo cijelu situaciju. Bila je loša komunikacija i prije, još kod prijelaznog roka i transfera Danija Olma gdje je Bjelica rekao da on nije Dinamov projekt. To je Zoran Mamić demantirao i počeo je šum u komunikaciji koji se povećavao. To je išlo svome kraju. Nadovezat ću se na Jerka. Igrači su bili u nezavidnoj situaciji jer ako doista nisu mogli pričati zbog kazni, mogli su riskirati. No, nisu imali izbora nego dogovor. Trener je dobio i više nego se mislilo koliko se uspjelo doznati. Dogovor je najbolji.

Koliko je Dinamo kao klub izgubio odlaskom Nenada Bjelice?

LEKO: Izgubio je čovjeka koji je napravio najbolji rezultat u zadnjih dosta godina, što nije uspjelo brojnim generacijama prije. Neki će reći da nije radio u skladu Dinamovih želja od prije. Da se promiču mlađi igrači umjesto uspjeha u Europi. Da se u moje vrijeme išlo kao sada, ne bi se afirmirali brojni mladi igrači tada. Bjelica je napravio rezultat, ali je uspio i drugi dio plana jer je prodan i Olmo. Ipak, očekivalo se više jer je nije forsirao mlađe igrače, jednog Marina, Gvardiola. No da ih je forsirao ne bi napravio ovakav rezultat, ne jer nisu dobri, nego jer je prerano. Tu nije sve bilo u skladu, kako je klub funkcionirao po tom pitanju i sad, to je ipak bilo drugačije. Imao je otvorene ruke i doveo je igrače koji su mu odgovarali i ostvario rezultat. Na tome mu svaka čast.

Doveo je svoje igrače, ali i uspjesima donio veliki novac klubu. Afirmirao je igrače, neki su došli do reprezentacije. Sve to je djelovalo idilično?

LEKO: Djeluje idealno, ali u moje vrijeme su postojali različiti projekti ovisno o treneru i što kaže Zdravko Mamić. Bjelica je imao otvorene ruke, jer Mamića nije bilo. No, pojačanja mu je, realno omogućio Mamić, tako da tu nije napravio sve na svoju ruku, ali se izborio za svoj put. Nije uspio od Marina napraviti da vrijedi ne znam koliko, iako ima vremena, ali napravio je Perića, Petkovića i Oršića za koje se smatralo da su im karijere gotove. Ono što je napravio Bjelica u odnosu na prethodnike je različito. Mislim da je napravio odličan posao.

REDŽIĆ: Mislim da su Bjelica i Mamić imali uspješnu i plodnu suradnju, ali je došla kraju kad se dogodio Šahtar. Tu se izgubio veliki novac i počele su trzavice. Tu su počele priče o igračima koje je Bjelica koristio ili nije koristio. On je učio na svojim greškama i to je pokazao u Dinamu. On je dobio utakmicu protiv Atalante i ostat će čovjek koji će se pamtiti po utakmicama koje neće vidjeti ni generacije iza nas. Ako se jednom vrati, ima podlogu u dobrim odnosima.

Mislili ste na posao izbornika?

REDŽIĆ: Bilo koji, nema razloga da ode u svađi s Dinamom, nisam mislila ništa konkretno.

Bi li Jerko Leko pristao na smanjenje plaće?

LEKO: Pa pristao je i Bjelica i igrači, ali sve je još od nesuglasica prije korone trajalo, a ovo je bila kap koja je prelila čašu. Tu je htio pokazati zube. Možda se očekivala Bjeličina reakcija, posebno nakon Šahtara gdje je ispao na svoj način, klub ga je htio maknuti, a ovako nagla odluka o smanjenju plaće samo se tražio razlog da se smjeni cijeli stožer i Bjelica.

Što kažu Fifa i Uefa za smanjenje plaća?

REDŽIĆ: FIFA je donijela rješenje, ali ništa još nije izvedeno u praksi. Bit će nekih koji se neće dogovoriti s klubom. Jednostavni raskid bi mogao biti logičan kod raskida sa skupim igračima, ali treba FIFI objasniti ekonomsku podlogu raskida. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to izgledati u slučaju Dinama. U Dinamu bi trebao biti dogovor s većinom. Za kolektivni ugovor kakav traži Mario Jurić, nema vremena, prije će sve ovo završiti.

Jerko, igrači su pristali mahom na smanjenje, je li bilo potpiši ili letiš?

LEKO: Vjerojatno bi bilo tako, klub daje nagrade i kazne. Dali su si za pravo u ovoj situaciji odrediti koliko bi smanjivalo. Problem je u komunikaciji, u ovoj situaciji nisu se mogli ni naći, pa je sve išlo preko pokvarenog telefona. Izjava je bila da se ne prihvaća smanjenje plaće, ali ne kao takvo, nego na takav način. Sad dolaze na razgovor jedan po jedan na razgovore i rješava, što se mogao i prije toga. Je li sve nesmotreno napravljeno, to je odluka kluba. Tako je i kod nagrada, komunikacija postoji prije, kod premija za Europu. Igrači su shvatili, sve će doći na svoje i igrači će pristati. Oni su solidarni i pomoći će klubu koji ih je afirmirao. Dinamo ima velike troškove i treba imat razumijevanja.

Jovičević kao novi trener, je li to dobar i loš izbor?

REDŽIĆ: Logičan izbor u ovoj situaciji gdje se ne zna koliko će trajati kriza, a da se Dinamo okrene juniorskom pogonu na čelu s trenerom. Unutarnje rezerve, nema druge, zna se kakva je struktura u Dinamu.

LEKO: Zaslužuje priliku, Dinamovac je. Ipak je lakše napraviti ugovor s nekim tko poznaje klub, nego s nekim tko nema taj suživot s klubom. Mislim da ima odličan osjećaj za igrače, posebno za Dinamo B i juniore govorim. Poštuju ga i radi pošteno i predano.

Ako je Dinamo financijski najstabilniji klub u Hrvatskoj, je li se moglo naći još novca za Bjeličin ostanak?

REDŽIĆ: Mislim da se ne radi o par stotina tisuća eura nego da je došlo kraju bez obzira na novac da je i Bjelica s tim bio zadovoljan. Napravio je klapu koju je bilo super gledati. U Dinamu to ima i svoju drugu stranu. Nesuglasice, ali i navijači koji su bili uz Bjelicu, a ne uz Dinamo, iživciralo je Mamića. Ništa novo, Bjelica koji je bio jedan od najboljih Dinamovih trenera u povijesti otišao je kako su i drugi. Navijači će opet trebati razlog da dođu tamo.

LEKO: Može se nadati Ligi prvaka, većina igrača će ostati. Tako da neće biti velikih odlazaka, osim ako dođe neka ponuda za korak više u karijeri, Petković, Oršić. Ne znam može li ih Dinamo zadržati još, možda do kraj pretkola Lige prvaka. Ako gajiš prezimiti u Europi, to privlači publiku, no za to treba srediti i stadion. Ekipa ima potencijal. Uz malo sreće, Jovićević može nastaviti gdje je Bjelica stao. Motiviran je i predan.

Je li svjetska zdravstvena organizacija ogolila profi sport i hoće li on izgledati drugačije?

REDŽIĆ: Osim financiranja je i kalendar jedan od ključnih problema u nogometu. Ako se nešto smanji, skrate play-off turniri, jer je nemoguće da se sljedeće godine sve igra u punom kalendaru. Nema smisla ići u kataklizmičke odgovore. Financijski fair play nije napravio ništa, ali se njime nije uspjelo ništa.

LEKO: Osjetit će se ovo sve i primiriti se s pretjerivanjem u cijenama za igrače. Iz ovog ćemo nešto naučiti i cijeniti nešto jer vrijedi toliko. Nogomet mora imati svoje granice, salary cap bi bio dobra varijanta. Sve će se to, mislim, brzo izravnati, klubovi poput Pariza će uvijek imati novaca, a manji klubovi bi mogli doći u probleme. Nadam se da sport i nogomet kao takvi neće izgubiti na popularnosti i novčanoj potrebi koja ju prati, a najbolji je primjer Cibona.