Iako se to dogodilo jednog ljetnog dana 1986. godine, sami navijači Dinama taj 17. ožujka svojataju kao dan kada su 'došli na svijet', Piše Igor Flak

Lijepo, sunčano jutro tog 17. ožujka 2020. godine. Svi čekamo smirenog, simpatičnog i hrabrog ministra Vilija Beroša i Alemku Markotić, koja djeluje ozbiljno i odvažno i točno zna o čemu govori – da nas smire, iako smo svi već u paničnom strahu. Jedni zbog roditelja koji ima više od 80 godina i daleko je ‘od dobre forme’, drugi jer ne znaju kako će platiti režije, treći jer neće ostvariti očekivani profit izrabljujući radničku klasu. Tog sunčanog ali i zlokobnog jutra BBB su na 34. rođendan upalili svijeću za sve – kojih više nema, a onda se stavili na raspolaganje – starijima, nemoćnima i onima kojima je pomoć neophodna. Za sve koji ih ne poznaju to može biti iznenađenje, ali da, to su oni dečki koji su nekad ‘restaurirali Temišvar’, porazbijali sve krigle u Pragu, a svoj vandalizam najavili u Bergamu 1990. godine, a provodili ga u sljedeća tri i pol desetljeća.

Tko su ti zločesti plavi dečki? Svi koji mislite da su to obični huligani sa sjeverne tribine, koji su samo spremni za krš i lom, onda ste ih ipak samo površno promatrali. To je ekstremna, glasna, vulgarna, militanta ali naglašenog domoljubnog naboja formirana skupina, koja je desne političke orijentacije, a socijalno je lijevo osjetljiva. U tom čudnom, nespojivom i neobičnom koktelu emocija, stavova, promišljanja i djelovanja diše i živi navijačka skupina nogometnog kluba Dinamo.

Još dok su bili u ‘pelenama’ već su svi imali knjižicu HDZ-a. Stali su uz bivšeg predsjednika Partizana jer im je bilo već dosta da Dinamo u bivšoj državi bude fini, ali naivni zagrebački gospon. Oni, punoljetni su krenuli u Domovinski rat, a nakon njega je krenula nova, mitski opjevana borba za povratkom imena Dinamo. Iako ih je bivši predsjednik Partizana zaboravio na prvoj stepenici, BBB se dobrih sedam godina nisu predavali. Uz znameniti transparent “Dinamo svetinja”, bili za ime koje se još moglo pronaći u Pančevu, Kijevu i nekim drugim soc regijama. Jednostavno, odlučili su da je to borba za identitet, povijest, ali sve ono što je nekoć Dinamo značio. Nakon što je Canjuga vratio Dinamo, nova etapa više nije imala ideološki, već rekao bih socijalni predznak.

Iako su oni prema svom političkom opredjeljenju desničari, jer baštine naglašeno nacionalne, a ne samo domoljubne vrijednosti, pred njima se stvorio lokalni tajkun, hohštapler i prevarant. “Mamiću cigane, odlazi iz svetinje”. Uz taj grafit ali i poruku više od desetljeća su Dinamovi navijači željeli – transparentan, pošten, otmjen i uređen klub, sve ono što u ovoj državi od 1990. godine zapravo ne postoji. Nisu ni sami svjesni da su preko noći zapravo postali socijalni ljevičari, koji osuđuju pljačku, otimačinu i svojatanje kluba koji je po njihovom poimanju nešto što je neupitno – narodsko. Na kraju, za svoj rođendan BBB su se aktivno uključili u ‘borbu protiv koronavirusa’. Naime, odlučili su pomoći starijima i samima o kojima se više nema tko brinuti. Borba, to je kisik i vodik ove skupine koja vas nikada neće prestajati sablažnjivati i oduševljavati.