Gotovo puno desetljeće Milan nije bio konstantan kao danas. Trener Stefano Pioli te iskusni Zlatan Ibrahimović glavni su razlozi renesanse talijanskog velikana

PIŠE: Petar Bezinović

Clarence Seedorf, Filippo Inzaghi, Siniša Mihajlović, Christian Brocchi, Vincenzo Montella, Gennaro Gattuso, Marco Giampaolo i Stefano Pioli. Ovim redoslijedom smjenjivani su i dovođeni treneri na klupu Milana od početka 2014. godine. Sezona 2010/11 posljednji je put kada je najveći talijanski klub osvojio titulu prvaka Italije, a ujedno i svoj posljednji značajni trofej. Gotovo cijelo desetljeće nakon toga ovaj klub obilježili su nestabilnost, upravljačke i financijske krize, nedostatak sportske vizije, promašeno zapošljavanje kadrova te nestabilna i nekonzistentna upravljačka struktura.

To je sve dovelo do toga da se na Milan počinje gledati kao na obični klub sa sredine tablice, a ne kao sedmerostrukog europskog prvaka i jednog od najvećih klubova ikad u ovom sportu. Klub je iz godine u godinu tonuo sve dublje te su se problemi prostirali od najviših funkcija poput vlasnika i predsjednika pa sve do igrača na terenu koji nisu bili dorasli zadatku.  Odlaskom Berlusconija moglo se pretpostaviti da će u klubu nastati nekakav oblik nereda i kaosa, ali ne u ovolikom intenzitetu. Nakon kineskih investitora i grupacijeSino-Europe Sportsvlasnika Yonghonga Li koja je 2015. godine otkupila i preuzela dionice kluba obećavajući kako će ga vratiti na stare staze slave, nije puno prošlo da bi se otkrilo da se radi o obećanjima bez pokrića budući  da je kineska tvrtka bila pred bankrotom, a sukladno s tim i na kraju morala prodati klub odnosno nije mogla vratiti dug kojeg je otkupioElliotManagementkoji je trenutni vlasnik Milana.

Gotovo deset godina kasnije, čini se da je Milan uspio napraviti nešto što mu nije pošlo za rukom dugo godina, bez obzira na vladajuće strukture kluba. Sadašnjem treneru Stefanu Pioliju uprava kluba je dala povjerenje i produžila ugovor do 2023. godine. Milan ovakav ugovor nije dao niti jednom treneru još od Maxa Allegrija koji je klub prestao voditi u siječnju 2014. godine, a to pokazuje da su se odlučili na potez koji bi klubu trebao donijeti mir, stabilnost i kontinuitet s obzirom na ovo što je Pioli pokazao u svom mandatu na klupi Milana. Ono što je klub dobio od Piolija, upravo je očekivao prošlog ljeta od Sampdorijinog stručnjaka Marca Giampaola kojem bi na prstima jedne ruke mogli izbrojati pozitivne stvari koje je napravio za klub. Ako i toliko…

Novo vlasništvo kluba došlo je i s novom vizijom i novim ljudima. Već prošle godine sportski i tehnički direktori Marco Fassone i Massimiliano Mirabelli zamijenjeni su Leonardom i Maldinijem, a izvršnim direktorom postao je dugogodišnji Arsenalov direktor – Ivan Gazidis. Turbulentna sezona donijela je odlaske Leonarda koji je zamijenjen Zvonimirom Bobanom i trenera Gennara Gattusa koji je u takvoj atmosferi bio udaljen samo jedan bod od Lige prvaka na petome mjestu. U moru svih direktora, predsjednika i trenera koji su se smjenjivali poput čarapa navijačima je bilo teško pronaći nadu i prostor za optimizam.

Dolaskom legendi kluba Maldinija i Bobana to se malo promijenilo. Doveli su nekoliko sjajnih igrača koji bi trebali biti temelj novog Milana kao što su Theo Hernandez, Ismael Bennacer, Ante Rebić, Rafael Leao te Zlatan Ibrahimović (zimski prijelazni rok). Za trenera doveden je Marco Giampaolo koji je na klupi potrajao samo nekoliko mjeseci. Sve dovedene igrače koristio je na krivi način ili ih uopće nije koristio. Ante Rebić rijetko kada bi igrao od prve minute, a kada bi igrao izgledao bi kao i ostatak momčadi; tromo i bezidejno, isto kao i sada jedni od najvažnijih igrača Ismael Bennacer i Franck Kessie. Giampaolovo forsiranje formacije 4-3-1-2 jako je puno gušilo tadašnju igru Milana koji nije imao profil igrača za takvu nogometnu postavku koja se temeljila na tome da Suso Fernandez bude glavni igrač tog sistema i zauzme poziciju „desetke“ dok bi poljski napadač Krzysztof Piątek trebao biti egzekutor u vršku napada s partnerima Rebićem, Leaom ili Castillejom.  Može se reći da je Milan u tom razdoblju igrao možda i najgori nogomet u nekoliko posljednjih godina, a takvi su bili i rezultati. Sedam utakmica, tri pobjede i četiri poraza te nepovoljna pozicija na tablici. Među svim odlukama Bobana i Maldinija ova je bila uvjerljivo najgora. Srećom po Milan, talijanski stručnjak nije dugo potrajao, uručen mu je otkaz u listopadu 2019. godine pa tako u klubu nije proveo niti četiri puna mjeseca. Na njegovo mjesto doveden je poznat i pouzdan čovjek u takvim situacijama, Stefano Pioli, koji je privremeno trebao preuzeti klupu do završetka sezone.

AC Milan's attack since the restart has been on ? pic.twitter.com/H4xb4Fogpm

— Italian Football TV ?? (@IFTVofficial) July 22, 2020

Nakon imenovanja Piolija za trenera, izvršni direktor Ivan Gazidis pokušao je napraviti sve da u klub dovede Nijemca Ralfa Ragnicka koji se smatra arhitektom Red Bull Lepiziga. Sportski direktor s izuzetno kvalitetnom vizijom za mlade igrače i vrlo velikim znanjem i vezama u njemačkom nogometu činio se kao idealan kandidat za klupu, ali i upravu Milana. Gazidis ga je zaista želio dovesti u klub, što bi, sudeći po Ragnickovim ostvarenjima u Leipzigu, gotovo sigurno bio pravilan i ispravan potez ne samo za sadašnjost kluba, već i za budućnost. Zvonimir Boban dobio je u ožujku otkaz zbog kritiziranja Gazidisa koji je pričao s Ragnickom iza njihovih leđa dok je Paolo Maldini ostao na svojoj funkciji. S odmakom vremena i dolaskom do kraja sezone, dolazak Ragnicka činio se gotovom stvari.

Očekivanja su dolaskom Piolija na klupu bila nikakva. Svoje šanse Talijan na klupi Lazija i Intera nije iskoristio na najbolji mogući način te ga većina po tome i pamti. Općenito mišljenje o njemu je da se ne radi o uspješnom treneru koji će klubu dati stabilnost, razvoj i usmjeriti ga na pravi put već o privremenom trenerskom rješenju koje bi trebalo zakrpati trenutnu rupu. Upravo tako je to i izgledalo, ali s nekim vidljivim pomacima u igri, taktici i izboru igrača. Igrači koji su dovedeni kao pojačanja poput Rebića, Leaa ili Bennacera počeli su biti konstantni članovi prve postave. Dobrih rezultata nije bilo previše, barem ne u kontinuitetu i činilo se kao da će Milan sezonu završiti iza 6. mjesta što im ne bi osiguralo plasman niti u Europa ligu. Za vrijeme zimske pauze stožerni igrači iz prošlih sezona Piatek i Suso prodani su Herthi i Sevilli za pristojan novac te su se Boban i Maldini odlučili na riskantan potez.

Milan je odlučio u svoje redove vratiti legendu kluba Zlatana Ibrahimovića koji je s 38 godina napustio LA Galaxy i odlučio pomoći voljenom klubu na sve moguće načine. Od dolaska Ibrahimovića stvari su se počele mijenjati na bolje. Njegov utjecaj u svlačionici te na terenu, njegova pojava i strahopoštovanje koje izaziva kod suigrača, uspjeli su igračima Milana vratiti fokus na ono što je bitno, a to su nogometni teren i pobjede. Dolaskom Ibre, igrači su ostavljali dojam da se puno više trude, a atmosfera u svlačionici i na terenu naglo se poboljšala. Nakon zimske pauze i prostora da Pioli implementira svoje ideje, Milan je počeo sličiti na ozbiljnu ekipu. U nastavku prvenstva u idućih šest utakmica ostvarili su pet pobjeda, Rebić je počeo zabijati kao na traci, a nogomet koji se igrao napokon je imao smisla te je bio prilagođen igračima. Nakon malo lošije serije rezultata u idućim utakmicama uslijedio je privremeni prekid prvenstva zbog pandemije koronavirusa.

OFFICIAL: Milan have renewed Stefano Pioli as coach until 2022 ✍️ pic.twitter.com/hSpDRfhES1

— B/R Football (@brfootball) July 21, 2020

Nekoliko mjeseci pauze bilo je od ogromne važnosti za Piolija i njegovu ekipu. Za razliku od upadanja u vruću sjedalicu nakon Giampaola, sada je imao prostora i vremena odraditi kompletne pripreme i trening kamp s igračima te im je približio svoju viziju nogometa koja igračima očito odgovara. U nastavku sezone nakon početnog remija s Juventusom u polufinalu kupa, Rossoneri su upisali sedam pobjeda i dva neriješena rezultata u devet utakmica. U razmaku od 10 dana poraženi su Lazio, Juventus i Roma, a da ste takvo što rekli navijaču Milana prije koji mjesec pomislio bi da ste ludi. Takva forma i serija rezultata u Milanu se ne pamti već sigurno nekoliko godina, a ono što je bitnije od samih rezultata je činjenica da Milan igra nogomet kakav se rijetko kada mogao vidjeti u ovom desetljeću. Na skoro svakoj utakmici zabiju se dva pogotka ili čak i više – luksuzna rijetkost u posljednjim godinama.

Prelaskom na formaciju 4-3-3 prilagodio se potrebama igrača i ugradio mehanizme u igri koji izrazito pogoduju brzim i prodornim bekovima Contiju i Hernandezu te veznjacima Bennaceru i Kessieju koji se sada bez problema povezuju s napadom i kreiraju, ali i realiziraju šanse. Svi nabrojani igrači igraju najbolji nogomet života, Ante Rebić je uz Haalanda i Lewandowskog u 2020. zabio najviše pogodaka iz igre, a Ibrahimović na trenutke izgleda kao mladić, a ne čovjek koji će uskoro imati 40.

Nogomet bez povlačenja nakon zabijenog gola, napadački nogomet koji teži posjedu, stvaranju šansi i kombinatorici ono je što svi u Milanu žele već godinama i što se počelo činiti neostvarivim, a upravo to je privremeni trener Pioli donio svojoj momčadi. Pokazao je iznimnu stabilnost, mirnoću i znanje što se tiče same taktike, ali i upravljanja svlačionicom. Dolazak Ragnicka na trenutke se činio čak i nepoželjnom opcijom među navijačima. Nakon posljednje pobjede protiv Sassuola, potvrđen je Piolijev ostanak u klubu do 2022. godine uz mogućnost treće godine ugovora. Talijanski stručnjak nagrađen je zbog fantastične igre i rezultata njegove ekipe. A s tim je i potvrđen nedolazak njemačkog stručnjaka u klub. Postojale su priče da bi Ragnick mogao doći na poziciju sportskog direktora dok bi Pioli bio trener, ali su obje strane zaključile kako sada nije pravi trenutak za to jer je ekipa u vrlo dobrom razdoblju.

Iako se radi o malom uzorku, indikativno je da nijedan stručnjak prije njega nije uspio napraviti ovakve rezultate, a niti imati ovako dobru i zdravu, pobjedničku atmosferu u svlačionici. Tome je puno pridonio i sam Zlatan kojeg je Pioli prihvatio kao lidera ove ekipe koji će svima služiti kao primjer, što on upravo radi. Kao potpuni outsider Pioli je zaokrenuo situaciju u Milanu za 180 stupnjeva i čak uspio spriječiti dolazak razvikanog Ralfa Ragnicka te tako promijeniti planove izvršnog direktora Ivana Gazidisa. Ostankom Piolija u klubu vrlo je velika vjerojatnost da će još jednu sezonu ostati i Ibrahimović što bi bilo od ogromnog značaja za Milan. Možda i ne bi bili tako daleko od Lige prvaka da su s ovim dvojcem započeli sezonu. Svi igrači su jako zadovoljni s trenerom te se na njima vidi da žele ostane, isto vrijedi i za Ibru.

Jedno je sigurno, možda Stefano Pioli nije pravi čovjek za budućnost, možda će iduća sezona biti loša i kao svaka prijašnja, možda će se nedovođenje Ragnicka pokazati fatalnom pogreškom, ali se mora reći kako je Talijan itekako zavrijedio novi ugovor i novu priliku da, uz neka nova pojačanja ovoga ljeta, talijanskoj ligi pokaže gdje Milan zapravo pripada. Uz pravu potporu uprave kluba kakvu nijedan trener nije dobio, možda se to i ostvari.