18 puta su osvajali talijansko prvenstvo, a 2010. je posebno bila uspješna za milanski Inter

Jedini su talijanski klub koji nikad nisu ispali iz Serie A. Imaju 38 naslova u svojoj bogatoj povijesti, od čega skoro pola otpada na domaće prvenstvo gdje su bili prvaci čak 18 puta. Uz to, sedam puta su osvojili Coppu Italiu, pet puta domaći Superkup, a tri puta su podigli trofej Lige prvaka. Riječ je, naravno, o milanskom Interu.

Kad bi se morao izdvojiti jedan od najvećih događaja u povijesti kluba, to bi bila 2010. godina koja je bila posebno uspješna. Te godine Inter je u Italiji osvojio sve što se moglo osvojiti: prvenstvo, kup te Superkup, a onda su dodali i još dva trofeja: Liga prvaka gdje su  ufinalu na Santiago Bernabeuu slavili protiv Bayerna te Svjetsko klupsko prvenstvo.

Idemo malo još dodati povijesnih činjenica. Klub od svog osnutka 1908., kao što je već rečeno, nikad nije ispao iz lige, a zanimljivo je kako bjelouška predstavlja Inter. Životinje se često koriste u talijanskim nogometnim klubovima. Ali otkud bjelouška? Naime, zmija je simbol grada Milana koja se često pojavljuje u milanskoj heraldici kao otrovnica koja ima čovjeka u raljama. Inter je također jedan od najvećih klubova u Italiji s velikom bazom navijača, a ako gledamo politički, orijentirani su desno, što znači da su vrlo dobri s navijačima Lazija.

Kad je riječ o igračima, kroz ovaj klub su zaista prošle mnoge igračke legende i imamo dojam da bi malo bilo i 20 imena. Ali pošto može samo 10 imena, evo koje su legende prema našem izboru zauzeli ta mjesta.

10. IVAN CORDOBA (2000. – 2012.)

Kolumbijski direktor obrane. Tijekom karijere dok je bio u Interu, u jednom intervjuu se izjasnio kako ga je htio Real Madrid i to dva puta, ali on je ostao vjeran svojim Nerrazzurima. Iako je visok 173 cm, većinu golova je zabijao glavom. Bogatu karijeru u Milanu okrunio je na kraju sa čak 15 naslova.

9. ADRIANO (2001. – 2002./2004. – 2009.)

Tri riječi. Top u nozi. Svi se sjećamo igrice PES 2006, kada mu je šut bio razornih 99. Ali, Brazilac je odlično kombinirao svoje vještine sa fizičkim predispozicijama, jednostavno je imao tu dominaciju u igri. Ali i dalje ostaje žal za njim, kasnije su ga više privlačili izlasci nego treninzi. Za vrijeme svog boravka u Italiji dobio je nadimak ‘L’imperatore’ (car).

8. CHRISTIAN VIERI (1999. – 2005.)

Evo još jednog talijanskog meštra koji je sigurno zaslužio svoje mjesto na ovoj listi. ‘Bobo’ je jedan osebujan i nadasve zanimljiv lik, kad se rodio u Bologni, njegova se obitelj preselila u Sydney. Zanimljivo je da je u svakom klubu u kojem je igrao proveo samo jednu sezonu ili čak i manje, naravno, izuzetak je Inter gdje je proveo šest godina. Za Inter je zabio 123 pogotka u 190 nastupa.

7. ALVARO RECOBA (1997. – 2008.)

Još jedan momak koji je bio upečatljiv među Nerrazzurima. Kad god je bio neki slobodan udarac bliže golu, ovaj Urugvajac ih je zabijao kao iz šale. Često je bio kritiziran zbog svoje nekonzistentnosti tijekom karijere obzirom da je bio izrauban ozljedama zbog čega neki kažu da nije do kraja pokazao svoj potencijal.

6. WALTER ZENGA (1978. – 1994.)

Temperamentni Spiderman koji je briljirao na vratima Intera. Bio je sve ono što je današnji golman, brz, eksplozivan, agresivan, nema te riječi koja ga može opisati Zengine sposobnosti. Možda je osvojio samo četiri naslova u Milanu, ali definitivno je kupio navijače Intera svojim sposobnostima.

5. GIUSEPPE BARESI (1976. – 1992.)

Sjena mlađeg brata Franca, ali s pravom se gleda kao klupska legenda Intera. Iako je zabio samo 13 pogodaka za Inter u ovih 16 sezona uvijek je bio sastavni dio momčadi, a više se bazirao na obrambeni dio. Nakon što je objesio kopačke o klin, vratio se kao direktor omladinskog pogona, a bio je pomoćnik i Joseu Mourinhu.

4. GIUSEPPE BERGOMI (1979. – 1999.)

Zvali su ga ujakom, jer je često nosio brkove. Odigrao je 758 utakmica za Inter tijekom 20-godišnje karijere, a neko vrijeme bio je i Talijan s najviše nastupa u europskim natjecanjima i u derbijima s Milanom, sve dok to nije kasnije skinuo Paolo Maldini. Ali izuzetan branič, jedan od najboljih u svojo jgeneraciji, čak ga je i Pele 2004. uvrstio u popis 100 najboljih nogometaša.

3. GIACINTO FACCHETTI (1960. – 1978.)

Talijanski Roberto Carlos. Drži treće mjesto svih vremena u nastupima za Inter, njih 634, i 75 pogodaka, što je zapanjujuće za jednog braniča. Bio je poznat i po fair-play igri, u karijeri je ‘pocrvenio’ samo jednom i to zato što je sarkastično pljeskao sucu nakon jednog prekršaja. Njegov dres s brojem 3 je jedini uz Zanettija umirovljen.

2. GIUSEPPE MEAZZA (1927. – 1940./1946. – 1947.)

San Siro dok je domaćin Milan, ili Giuseppe Meazza dok igra Inter. A zanimljivo je da ga Milan nije htio jer je bio jako mršav, pa su ga u svoje ruke uzeli gradski rivali. Jedan od najboljih napadača u povijesti Italije koji još uvijek drži rekord za najviše pogodaka u svojoj debitantskoj szeoni u Serie A (31). Naravno, najbolji je strijelac i u povijesti Intera sa čak 288 pogodaka.

79 – #OnThisDay in 1941, Giuseppe Meazza netted a goal against Bari and became the first player in Serie A’s history to score 200 goals. Historical. #30March pic.twitter.com/K5Ts7nVJSU

— OptaPaolo (@OptaPaolo) March 30, 2020

1. JAVIER ZANETTI (1995. – 2014.)

E sad, o ovome čovjeku su ispričane mnoge romantične priče. A imaju i zašto biti. Kupljen je od Banfielda 1995., a samo četiri godine kasnije dobiva kapetansku traku. 16 naslova je osvojio s Interom. Možda ne odaje dojam nekakvog grubog čovjeka za kapetana, ali njegova radna etika i odnos prema Interu ga zasigurno čine jednim od najvećih legendi u povijesti kluba. 858 puta je nastupio za Nerazzure, od čega 618 u domaćem prvenstvu.  Toliko je cijenjen u Milanu da je 2005. dobio nagradu od grada za socijalne inicijative.