Davne 1930. godine, na obalama Rio de la Plate, započelo je natjecanje koje će zauvijek promijeniti svijet nogometa. Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu održano je u Urugvaju, zemlji koja je tada slavila stotu obljetnicu svoje neovisnosti i dominirala svjetskim nogometom nakon osvajanja olimpijskog zlata 1928. godine.

Povijesni početak velikog natjecanja

U vrijeme kada je putovanje preko oceana predstavljalo pravi podvig, okupljanje reprezentacija iz cijelog svijeta bilo je iznimno zahtjevno. FIFA-in predsjednik Jules Rimet osobno se angažirao da privuče europske momčadi na turnir, a urugvajska vlada ponudila je pokriti troškove putovanja i smještaja svim sudionicima. Unatoč tome, samo su se četiri europske reprezentacije – Francuska, Belgija, Rumunjska i Jugoslavija – odvažile na dugo putovanje preko Atlantika.

Putovanje koje je ušlo u povijest

Petnaest dana plovidbe brodom “Conte Verde” bilo je potrebno europskim momčadima da stignu do Montevidea. Francuski reprezentativac Lucien Laurent, koji će kasnije postati prvi strijelac u povijesti svjetskih prvenstava, kasnije je opisao kako su igrači održavali formu vježbajući na palubi broda. To povijesno putovanje simboliziralo je početak ere kada će nogomet postati istinski globalni fenomen.

Montevideo – grad koji je udahnuo život prvenstvu

Montevideo je ponudio tri stadiona za odigravanje utakmica, ali jedan je posebno obilježio prvenstvo – legendarni Estadio Centenario. Izgrađen povodom stogodišnjice urugvajske neovisnosti, ovaj monumentalni objekt mogao je primiti gotovo 100.000 gledatelja. Jules Rimet ga je s pravom nazvao “hramom nogometa”. Zanimljivo je da zbog kašnjenja u izgradnji prvi put je korišten tek pet dana nakon početka prvenstva.

Dramatična završnica prvenstva

Finale između Urugvaja i Argentine predstavljalo je vrhunac dramatičnog turnira. Čak i prije početka utakmice došlo je do neobične situacije – momčadi se nisu mogle dogovoriti oko lopte kojom će igrati. FIFA je donijela salomonsko rješenje: prvo poluvrijeme igralo se argentinskom, a drugo urugvajskom loptom. 

Pred 93.000 gledatelja, domaćini su nakon zaostatka 2:1 u prvom poluvremenu, preokrenuli rezultat i pobijedili s 4:2, postavši prvi svjetski prvaci u povijesti.

Nasljeđe koje živi i danas

Ovo prvenstvo postavilo je temelje najvećem nogometnom natjecanju današnjice. Zanimljivo je da je posljednji živući sudionik tog povijesnog događaja, Argentinac Francisco Varallo, doživio stotu godinu, preminuvši tek 2010. godine. Njegove uspomene, kao i brojni dokumenti iz tog vremena, svjedoče o posebnoj atmosferi koja je vladala na prvom Mundijalu.

Utjecaj na razvoj modernog nogometa

Prvenstvo iz 1930. godine postavilo je standarde za organizaciju velikih nogometnih natjecanja. Prema istraživanju objavljenom u časopisu “Soccer & Society” 2018. godine, format natjecanja koji je tada uspostavljen – grupna faza praćena nokaut fazom – pokazao se toliko uspješnim da se u sličnom obliku koristi i danas na svim velikim nogometnim natjecanjima.

Uspjeh prvog Svjetskog prvenstva nije se mjerio samo sportskim rezultatima. Ovo natjecanje pokazalo je kako nogomet može nadići političke i kulturne razlike, ujediniti različite narode i stvoriti nezaboravne trenutke koji se prepričavaju generacijama. Činjenica da je na prvom prvenstvu sudjelovalo “samo” trinaest reprezentacija danas djeluje gotovo nevjerojatno, posebno kada znamo da se za nastup na modernim prvenstvima bore reprezentacije iz svih krajeva svijeta.

Prvi Mundijal ostaje zapamćen kao početak ere u kojoj je nogomet postao više od igre – postao je globalni fenomen koji povezuje milijune ljudi diljem svijeta. Njegova ostavština živi i danas kroz moderna Svjetska prvenstva koja, iako tehnološki naprednija i medijski eksponiranija, i dalje nose onaj isti duh zajedništva i sportskog nadmetanja koji je rođen tog srpnja 1930. godine u Montevideu.