Bivši izbornik Hrvatske Slaven Bilić progovorio je o svom životu u Engleskoj, najvećoj utakmici karijere, ali i o onoj najtragičnijoj
Bivši hrvatski izbornik Slaven Bilić, a danas menadžer prve momčadi engleskog Championshipa, prisjetio se za HRT svojih izborničkih dana, ali je i progovorio u životu u Engleskoj.
Na pitanje o najdražoj utakmici u karijeri, Slaven očekivano napominje jednu utakmicu s Hrvatskom, konkretnije na Europskom prvenstvu 2008. u Austriji i Švicarskoj.
“Ako me pitaš koja mi je najveća utakmica, to je ona na Euru protiv Njemačke. Isto je velika nacija, jako je puno Hrvata na utakmici. Druga utakmica u skupini, jako bitna. Odlična igra i pobjeda i s tom pobjedom smo osigurali prvo mjesto”, rekao je pa se prisjetio tragičnog ispadanja od Turske u četvrtfinalu.
“Nisam puno gledao to. Ne želim to gledati. Te neke trenutke, to ti stoji u glavi. Jednostavno se dogodilo. Cijeli apsurd je taj da su Josip Šimunić i Robert Kovač osvajali sve lopte i duele na tome prvenstvu i bili su fantastični na cijelome Euru. Ali taj duel nakon kojeg su Turci zabili za 1:1 nisu dobili. Užas, to je ono za cijeli život.”
Slaven Bilic’s
Hull City pre match press conference https://t.co/tpOyrlAFfe#wba pic.twitter.com/k5m1Npolf1
— Matthew Fleet (@MAF79) November 8, 2019
Komentirao je i današnju situaciju, Hrvatska je aktualni svjetski viceprvak.
“Mi još slavimo, mi smo još u tome. Bitno je bilo taj mamurluk izgurati da se ne dogodi zlo. Nije zgodno što ulazimo u zadnju utakmicu koja nam je presudna, to nije dobro i to nije dobar osjećaj. Reprezentacija je top, radi se jedna smjena reprezentacije. Imaju nekoliko autoriteta na čelu s Lukom, strpljivi su. Situacija je jako dobra.”
A život u Londonu?
“Ovaj nogomet u drugoj ligi nije ‘presoljen’, on je taman onakav kakav treba biti. Nije se izgubilo istinski nogometno. Sve miriše na travu, ovo mene jako podsjeća na West Ham. Imaš osjećaj da sve ljude znaš. Sve je slično. Nogometni klub je klub, nije korporacija. West Ham više nije isti klub. Promijenili su stadion, televizijska prava su narasla. Leeds, Nottingham, Burnley, to su još oni stari nogometni klubovi. Ostali su postali korporacije.”