Vrijeme je proletjelo. Debitirao je u 'paklu' Tbilisija, 26. ožujka 2011. godine tijekom turbulentnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Poljskoj i Ukrajini. Hrvatska je doživjela neočekivani poraz (0:1), a Perišić sasvim očekivano počeo graditi respektabilnu reprezentativnu karijeru koja je dočekala veliki jubilej.

“Naravno da sam uzbuđen što se bliži moj stoti nastup za hrvatsku reprezentaciju, uostalom malo se igrača može pohvaliti da su odigrali sto ili više utakmica za Vatrene. Naravno da se sjećam svog debitantskog nastupa, uvijek će mi ostati u trajnoj uspomeni, bez obzira na to što smo u toj utakmici doživjeli poraz. Pamtim, uostalom, sve ostale utakmice. Bilo je važnijih i manje važnih, ali kad je reprezentacija u pitanju meni je svaka utakmica bila posebna,” kaže Ivan Perišić, koji je s Hrvatskom igrao na četiri velika natjecanja, od kojih će, naravno, najviše pamtiti ono rusko ljeto najljepših snova i srebro zlatnog sjaja.

“Svima koji smo imali privilegiju biti dio te priče Rusija će ostati zauvijek u srcu, ali i sve ono što je uslijedilo po povratku u domovinu nakon osvajanja srebrne medalje. Onaj nezaboravni doček u Zagrebu, ali i u Splitu pa u mom Omišu, nešto je što ću pamtiti cijeli život. Naša je generacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji doživjela vrhunac, sve se idealno poklopilo, od prvog dana priprema živjeli smo jedni za druge, disali kao jedan i to se odrazilo na našim rezultatima. Napravili smo velik rezultat, uspomene koje nosimo iz Rusije pamtit ćemo do kraja života.”

‘Perija’ će Rusiju pamtiti i po upečatljivim nastupima i važnim golovima. Posebno će se pamtiti njegov nastup u polufinalu protiv Engleske, pogodak za izjednačenje i asistencija Mandžukiću za pobjedonosni gol i plasman u finale.

“To je bila utakmica naših karijera, znali smo što nam znači dvoboj s Englezima i tako smo se postavili na terenu. Bila je to jedna od najzrelijih utakmica hrvatske reprezentacije u povijesti. Iako su Englezi poveli, igrali smo našu igru i vjerovali u preokret. I sad kad vrtim film te utakmice naježim se, uvijek ćemo se rado vraćati toj utakmici, ponosni na veliku pobjedu protiv Engleske.”

Ivan je bio strijelac i u finalu protiv Francuske…

“Ne mogu se oteti dojmu da smo u finalu igrali odlično, ali spletom okolnosti svjetski prvaci su na kraju postali Francuzi. Naravno da smo, unatoč porazu, bili ponosni na sve što smo postigli, ali uvijek ćemo se pitati je li se baš sve u Moskvi moralo tako rasplesti, jer… Bili smo momčad, imali smo igru, pobjednički gard, motiv, želju i vjeru. Na žalost, nismo uspjeli, ali najvažnije je da smo poslije utakmice jedni drugima mogli pogledati u oči, svjesni da smo ostavili srce na terenu i dali sve što smo mogli.”

Perišićev doprinos uspjesima reprezentacije u desetogodišnjem razdoblju itekako je upečatljiv. Ivan je postigao 27 golova i na vječnoj ljestvici najboljih strijelaca svih vremena sasvim se približio trećeplasiranom Eduardu (29) i drugoplasiranom Mariju Mandžukiću (33), prvoplasirani Davor Šuker (45) još uvijek je na pristojnoj udaljenosti. ‘Perija’ je zabio pet golova na svjetskim (Rusija 2018, Brazil 2014) i dva gola (Francuska 2016) na europskim prvenstvima, nosio Vatrene u kvalifikacijskim ciklusima za velika natjecanja. Postoji li neki trenutak koji posebno pamti?

“Pogodak Englezima u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji, ali i onu akciju uoči Mandžinog pobjedonosnog pogotka pa urnebes koji smo ostavili za sobom u sveopćem slavlju kad smo pregazili jadne fotoreportere, ha, ha, ha… Drag mi je i prvi gol za reprezentaciju u Belgiji i, naravno, onaj za pobjedu protiv Španjolske na Europskom prvenstvu 2012. godine.”

Tekst u cijelosti možete pročitati OVDJE.

IZVOR: HNS