Bivši hrvatski nogometaš i trener te nekadašnji izbornik hrvatske reprezentacije Otto Barić preminuo je od posljedica koronavirusa danas u Zagrebu u 88. godini života.

Otto Barić rođen je u Plasnicama 19. lipnja 1933. godine, igračku karijeru počeo je kao junior Dinama, a u seniorskoj karijeri branio je boje Metalca i Lokomotive.

Nogometni trener je od 1963. godine, a u svojoj dugogodišnjoj karijeri na klupskom je planu vodio zagrebačku Lokomotivu, Opel-Rüsselsheim, Germaniju Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK, Zagreb, Dinamo iz Vinkovaca, Sturm, bečki Rapid, Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo i Fenerbahče.

Otto Barić bio je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od srpnja 2002. do završetka Europskog prvenstva u Portugalu 2004. godine.

U 24 utakmice za kormilom “Vatrenih” ostvario je 11 pobjeda, osam remija i pet poraza.

Prije hrvatske, bio je izbornik austrijske nogometne reprezentacije od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. godine i u 22 utakmice ostvario sedam pobjeda, šest remija te devet poraza, odnosno izbornik albanske reprezentacije u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 22. studenoga 2007. godine.

U jednom je razdoblju bio sportski direktor Austrije Salzburg, direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije i asistent Miroslavu Blaževiću na klupi “Vatrenih” na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine.

U svojoj bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971, 1972), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983, 1987, 1988), četiri Kupa (1983, 1984, 1985, 1987), dva Superkupa (1987, 1988) i ostvario plasman u finale Kupa pobjednika kupova (1985).

Sa Sturmom je osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992, 1994), austrijski Kup (1993) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994), dok je sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997) i Kup (1997).

Na klupi Stuttgarta je ostvario plasman u finale njemačkog Kupa (1986), sa Zagrebom je ostvario plasman u Prvu ligu (1976), a s amaterskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov prvaka Balkana (1976) i naslov europskog prvaka (1978).