13.5. 1990. trebala se odigrati utakmica Dinama i Crvene Zvezde. Svi znamo što se dogodilo prije početka...

Tog dana, 13. svibnja 1990. godine, osjećala se neka napetost u zraku. Dinamo i Crvena zvezda su odigrali brojne utakmice, no ova je posebno odudarala.

Od ranog jutra u Zagreb su se slili brojni autobusi u kojim su bili navijači Zvezde predvođeni ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, koji je bio naoružan, i aktualnim predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Bilo je više od 3000 tisuće Delija i znalo se da oni nisu došli samo radi utakmice.

Mnogi se pitaju je li zapravo taj dan započeo Domovinski rat. Službeno nije, ali bilo je to ‘ne’ gaženju hrvatskog ponosa i ‘da’ težnji za nacionalnom slobodom što je bila najava bezuvjetnog opredjeljenja za samostalnošću što će biti realizirano godinu dana kasnije i plaćeno krvavom agresijom na Hrvatsku. Za mnoge hrvatske navijače upravo tada je počeo rat, a većina njih su nekoliko mjeseci kasnije branili Hrvatsku na bojištima diljem Lijepe naše. Bio je to dan kada se probudio hrvatski prkos i ponos, a Zvonimir Boban ušao u legendu.

Milicija je bez kompromisa mlatila hrvatske navijače koji su trčali prema jugu odakle su Delije kamenovale ostale Bad Blue Boyse, ali to kapetan Dinama Zvone Boban jednostavno više nije mogao gledati. Negdje oko centra, uzeo je zalet, skočio i udario milicajca. Taj je udarac žestoko odjeknuo u svijetu, više nego i jedan Bobanov volej u bogatoj nogometno karijeri, a CNN je utakmicu uvrstio među pet sportskih susreta koji su promijenili svijet.

“Sjećam se svega s ponosnom. Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici”, rekao je Zvonimir Boban.

Za Dinamo su protiv Zvezde trebali igrati: Ibrahimović, Cupan, Preljević, Panadić, Lipovac, Prskalo, Škrinjar, Mladenović, Šuker, Boban, Peternac.

Na klupi su bili Zdenko Miletić, Damir Lesjak, Dražen Boban, Dževad Turković i Igor Cvitanović. Na žalost, u sjeni tih tragičnih zbivanja ostala je poražavajuća činjenica kako je Dinamo, pod vodstvom Josipa Kužea, toga proljeća prokockao veliku šansu za naslov prvaka. Kriza je kulminirala tjedan dana prije maksimirskih nereda, kada su plavi bili poraženi od Olimpije u Ljubljani s glatkih 0:3.

Usput, iako neki 13. svibnja 1990. označavaju početkom raspada Jugoslavije, ona je, barem u nogometnom smislu, trajala još jednu sezonu, pa je C. zvezda 18. svibnja 1991. u Maksimiru bila poražena od Dinama s 2:3. Također, i Zvonimir Boban je, i nakon udaranja milicajca, još četiri puta nastupio za reprezentaciju Jugoslavije; posljednji put 16. svibnja 1991. protiv Ovčjih Otoka u Beogradu zajedno s Ivkovićem, Jarnijem, Vulićem, Prosinečkim, Šukerom i Ladićem.