U pozadini dramatične završnice japanske J1 lige krije se jedna prekrasna priča o vjernosti i konjskoj dozi strpljenja...

Ante Babaja bio je izrazito opsjednut protokom vremena i prolaznošću tijela kada je sredinom prošlog tisućljeća snimio jedan od najkultnijih filmova u našoj kulturnoj povijesti. U njemu nam se duboko u sjećanje urezao pamtljiv intermezzo, čije sam osnovne stihove parafrazirao u naslovu kako bih pokušao dočarati opsesiju jednog drugog gospodina… 

Ako ste kojim slučajem propustili – s obzirom na satnicu, tko bi vam zamjerio – Kashima Antlers jutros po našem vremenu izgubili su pehar namijenjen japanskom prvaku, koji je do prije samo nekoliko kola bio čvrsto u njihovim rukama. U posljednje dvije utakmice nisu uspjeli postići pogodak, a presudila im je izrazita neefikasnost u Iwati. Drugi put zaredom odigrali su bez golova, što je otvorilo priliku njihovom upornom pratitelju, Kawasakiju. 

Klub koji do danas nikada u povijesti nije bio najbolji u cijelom Japanu, junački je odradio posao protiv posljednjeplasirane Omiye. Već u prvoj minuti Abe je načeo fenjeraša, do poluvremena je prednost poduplana, a nakon sat vremena sve je bilo jasno – prvaka će odlučiti nadahnutost prednje linije Antlersa… 

みんなで胴上げ!【広報】#frontale pic.twitter.com/DHFyA0adjr

— 川崎フロンターレ (@frontale_staff) December 2, 2017

Ista je već neko bila vrijeme odsutna, u posljednjih 270 minuta provedenih na terenima J1 lige Kashima je od 19 udaraca u okvir gola samo jednom zatresla mrežu i u doslovno posljednjim trenucima prvenstva ispustila ogromnu prednost, koja je još u srijedu iznosila pet bodova. Tog dana, u zaostaloj utakmici 33. kola, Kawasaki je imao zadatak u Saitami pobijediti novog azijskog klupskog prvaka – Urawu. Uspio je…

No, priča o Kawasakiju i njegovom senzacionalnom naslovu prvaka ne bi bila ista bez Kenga Nakamure. ‘Mladić’ u 38. godini života proživaljao je najdublju emotivnu katarzu od svih slavljenika…

‘Cijeli život čekao sam ovaj prizor’ – započeo je Nakamura, bivši japanski reprezentativac, pokazujući prema od sreće izbezumljenim navijačima na Kawasaki Todoroki stadionu…

‘Dugo je trajalo, pre, predugo. Mislio sam kako ću završiti karijeru bez ovog naslova!’

Kengo je, naime, imao opsesiju, postati prvak s klubom u kojem je proveo cijelu seniorsku karijeru. Godine su prolazile, a nagrada za vjernost nije dolazila.

‘Vrijeme je da odustaneš’, govorio je samome sebi prije koju godinu.

Opsesija je postala isuviše bolnom za nositi. Triput u njegovoj eri Frontale je osvajao drugo mjesto, ali nikako nije uspjevao napraviti taj završni korak. Toliko utrošene energije, i tjelesne i emotivne, a zbog čega? Da bude upamćen kao najvjerniji nogometaš u povijesti koji je mogao biti samo – drugi?

paint it blue pic.twitter.com/oqJ1bnPN7F

— はやみさん????★★☆ (@moja_kazuki) December 2, 2017

Tada je uslijedila dramatična prekretnica. Krajem prošle sezone, umjesto da mahne nogometnom Japanu i dostojanstveno se pozdravi kao najveća legenda kluba sa Kyushua, Kengo je proglašen najboljim igračem J1 lige! Nakamura je tada postao najstarijim igračem u povijesti lige kojemu je pripala ta titula. S trona je smijenio svog prezimenjaka, svjetski poznatijeg, priznatijeg i bogatijeg Shunsukea, koji je najstarijim igračem godine proglašen s 35 grba na ‘plećima’…

U tom trenutku, na Kengovo ludilo proliven je spremnik visokooktanskog goriva! Vatra, koja je dotad tinjala, u potpunosti se rasplamsala, s vremenom progutala cijeli Kyushu, spalila pola Honshua i opkolila Kashimu. 
Ceterum censeo…

Tko čeka, taj dočeka.

Jedna vura, dva pandura.

Kengu došla sretna vura!