Zdravko Mamić bio je gost emisije „Sportlight“ na srbijanskom Sport klubu. S voditeIjem Igorom Mikljom razgovaro je o stanju nogometa u regiji, vezama između sporta i politike, posljedicama autodestruktivnog ponašanja...

Sada već 61-godišnji Mamić, koji je i dalje u Međugorju u bijegu pred hrvatskim pravosuđem, uvijek je govorio da bi podržao ideju regionalne lige.

– Bio sam zagovornik toga još prije 16-17 godina. Danas mislim da nam to nije potrebno. Zašto? Vrlo je jednostavno. Naša regionalna liga danas je europska liga. Imamo tri europske lige – Ligu prvaka, Europa ligu i Europa ligu 2. To je nama još jača zamjena za regionalnu ligu. To je pokazalo da sam ja bio u pravu i da sam shvatio da nema šanse opstati bez takvih kompetitivnih liga i bez natjecatelskog naboja. Normalne su bile utakmice Zvezda – Dinamo, Partizan – Hajduk… To danas nije neophodno, ali je apsolutno važno da surađujemo i da normalno igramo prijateljske utakmice i da na pripremama igramo zajedno. Dinamo je stalno imao sastanke sa Zvezdom, Partizanom i njihovim funkcionerima. Borili smo se za zajedničke ciljeve u Uefi. Dinamo je imao Vrbanovića i mog brata u Izvršnom odboru ECA-i (Udruženje europskih klubova), sada imamo jednu damu Amru Peternel, sutra će to biti Zvezdan Terzić zato što ćemo ga svi zajedno izlobirati. Mi smo u Europi kao menadžeri. Srbi imaju najbolje menadžere na svijeetu. Možda im samo moj sin može parirati. On surađuje s njima jer je pametan čovjek i rade odlične poslove – istaknuo je Mamić.

Miklja je potom ustvrdio da se regionalna liga osim u razdoblju od 1945. do 1990. igrala i od 1923. do 1940. u Kraljevini Jugoslaviji, što je 62 godine zajedničkog igranja. Paradoks je to što su u Kraljevini Jugoslaviji, pod vladavinom dinastije Karađorđevića, omražene u Hrvatskoj, dominantni bili hrvatski klubovi, koji su osvojii tri titule više od kolega iz Srbije.

Od ‘45. do ‘90 postojala je dominacija srpskih klubova. Upitan da li su tumačenja povijesti proizvoljna, ovise li o političkom trenutku i zamagljuju li pravu istinu i suštinu, Mamić je rekao:

– U posljednjoj rečenici ste dali odgovor koji ste htjeli čuti od mene. Neću ponavljati, naravno da je to improvizacija i da nema nigdje nikakvog argumenta. Strahovito mi je žao i počašćen sam što gostujem u vašoj emisiji. Nisam vas do sada nikad vidio, ali sam čuo o vama. Ovo je način kako moramo komunicirati, da izlažemo argumente i brojeve, a ne da lijepimo etikete i da bacamo parole, koje će se nekome dopasti.

Na pitanje hoće li ikada biti moguće da jednog dana preuzme i vodi neki klub u Srbiji ili obratno – da netko od funkcionera Zvezde ili Partizana preuzme neki hrvatski klub, poručuje:

– Mogu govoriti samo o svom stavu. Mislim da je to vidljivo iz mojih dosadašnjih postupaka. Vidjeli ste da je Dinamo multikulturalan klub, kada je dovođenje igrača u pitanju. To je višenacionalan klub u kome nacionalnost nije uvjet za igranje. Naprotiv, u Dinamu igraju sve nacionalnosti – muslimanske, srpske ili bilo koje druge. Nemam nikakav razlog zbog kojeg ja sutra ne bih radio u Crvenoj zvezdi ili u Partizanu jer su to za mene institucije. Kada ne bih imao bolju situaciju, da nisam u Dinamu i da na tržištu u normalnim, uređenim okolnostima imam takvu ponudu, zar to ne bi bila privilegija za mene? To ne bi bila kazna. Ja se na to ponosim, iako znam da ću zbog toga imati mnogo problema. Ne želim biti u koloni ljudi koji sotoniziraju narode, ali ću biti na braniku onih koji će pokušati diskreditirati zle pojedince koji štete našim narodima. Želim promovirati ljudske vrijednosti, normalne vrijednosti, a i ja sam bio grešan i zato se ispričavam ako sam nešto nekada pogrešno napravio.

Mamić je stao u obranu Novaka Đokovića nakon kritika kojima je izložen zbog Adria Toura.

– Kada su moje kćeri gledale Đokovića kako se penje na ljestvici, one nisu spavale danima. Đoković je naš. Ne samo Đoković, i Džajić je moj, Zeka je moj, Maljković je moj, Mirko Sandić, izbornici, igrači… To su ljudi za koje sam ja navijao i veselio se. Prema tome, Đokovića nema što tko braniti. On je broj jedan u svijetu od osam milijardi ljudi, u svijetu gdje svi žele biti Đoković. Čovjek dođe u Hrvatsku usred sezone promovirati hrvatski turizam, radost, igru, sport i primjer mladima i onda bi ga netko trebao napadati. Hrvati obožavaju Đokovića i to ne samo njega, već i poštuju svaki srpski uspjeh. Ako srpski turist dođe u neki grad u Dalmaciji i neka poremećena osoba mu probuši gume na autu, nepošteno je reći da su svi Hrvati fašisti. To nije istina. Ja znam na tisuće ljudi iz Srbije koji dolaze u Hrvatsku, koji su dočekani kao kraljevi i koje Hrvati poštuju – istaknuo je Mamić, koji je potom uputio poruku:

– Poručujem mom prijatelju Vučiću da malo obuzda sebe i svoje jastrebove Vulina i Dačića. Kako smo ga lijepo primili na inauguraciji Karamarka, kako ga je predsjednica primila. Hrvati su srpska i Vučićeva braća. Prema tome, neka spusti tonove. Ne moramo se voliti u krajnjoj liniji, ali moramo se poštovati. Ali, mislim da nema razloga da se ne volimo jer smo susjedi i braća. Od pamtivjeka smo tu gdje jesmo i dugo ćemo još biti tu. Apostrofirali ste Kraljevinu Jugoslaviju, prvu i drugu Jugoslaviju. Sutra će Srbi biti ili s nama u Europskoj uniji, a ja tvrdim da hoće ukoliko ona opstane ili će se stvoriti neka nova tvorevina u kojoj ćemo opet biti zajedno.

Mamić i Vučić susreli su se prije godinu dana u Mostaru.

– Nazvao sam ga prijateljem iako nismo prijatelji, ali ne mogu mu ne zahvaliti. Bio je to slučajan susret u Mostaru na Gospodarskom sajmu, na kojemu su bili on, Dodik i Čović. Bila je to grupa ljudi, uključujući novinare, koja je pratila tri predsjednika. On se zaustavio i tako me srdačno pozdravio, čestitao mi na svim mojim uspjesima i rekao mi: ‚Dođi u moju Zvezdu‘. Zahvalio sam mu se i ističem to ovako jer nema hrvatskog političara iz Hrvatske ili iz BiH koji nije doživio da se susretne s Vučićem, a da on ne pita za mene i kaže: ‚Gdje je onaj vaš mađioničar, onaj sposoban čovjek‘. Meni to ljudi prenesu i onda ga ja ne mogu ne voljeti i ne poštovati.

Dugogodišnji prvi čovjek Dinama imao je primjedbe nakon uspjeha hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i osvojenog drugog mjesta da se nedovoljno isticalo to da je ogromna većina igrača potekla iz Dinama, iz njegovog nogometnog inkubatora. Nebojša Čović je na pitanje zašto nacionalna momčad Srbije nema slične uspjehe, iako ima kvalitetne igrače u velikim klubovima širom svijeta, rekao: “Hrvatski reprezentativci su prošli Mamićevu školu, a naši školu jednog menadžera”.

– Notorna činjenica je da je u reprezentaciji, koja je bila druga na svijetu, od 21 igrača bilo 14 igrača Dinama. Kao što je činjenica da je na posljednjoj službenoj utakmici hrvatske reprezentacije 10 igrača završilo na terenu koji su prošli Dinamovu školu. Moram reći da odgovor zašto Hrvatska postiže tako dobre rezulatate kao reprezentacija glasi: nismo uspjeli ne znam kojim čudom. Uspjeli smo jer je pobijedilo hrvatsko zajedništvo. Znači – navijači, igrači i mediji su jedno. To je odgovor zašto Hrvatska ima rezultat. Jednim dijelom je to odgovor zašto Srbija nema rezultat, iako sam ja to u više navrata rekao da nisam siguran da Srbija pojedinačno nema bolje nogometaše od Hrvatske. Sigurno ih ima više, veća je baza. Siguran sam da je problem Srbije isključivo to što nije stvorila zajedništvo. Sada imamo prilike svaki dan gledati utakmice, pa vidite da je jedna skromna Atalanta, koja prvi put igra Ligu prvaka, držala u šaci jedan moćan PSG do 90. minute. Ili da je Leipzig pobijedio Atletico, koji ima tradiciju da skoro svake godine igra polufinala Lige prvaka. Šahtjor je u polufinalu EL. Pokazuje se što je zajedištvo –istakao je uz komentar:

– Uvijek je to bilo – složna braća kuću grade. Vidite, i kroz naš intervju sam stalno inzistirao na slogi, na ljubavi. Sad kada rezimiram, nije mi to bio cilj. Nisam se ja pripremio na to sijanje; to sam ja, to je moj život, tako sam ja shatio da sam u praštanju, u ljubavi, u davanju, u solidarnosti. Srbima je to potrebno. Pogledajte Zvezdu u posljednje vrijeme. Zvezda je pojam za klub svjetskih razmjera – svjetski prvak, europski prvak. Kad je došla ova ekipa, moj prijatelj Terzić kao jedan od glavnih, predsejdnik kluba, treneri, predsjednik Vučić koji samim ugovorom s Gazpromom daje ozbiljnu priču, pa i cijeli državni aparat ako ima razumjevanje za probleme Zvezde i Partizana… I sami ste rekli koje su to cifre. Najlakše je reći: ‚Nisi, dečko, dužan platiti i ugasiti klub. To ne može. Tko hoće ugasiti Zvezdu ili Partizan? Čemu bi se ljudi radovali da se ugasi Zvezda, Partizan ili srpska reprezentacija? Prema tome, preporučujem mojim prijateljima i mojoj braći – Srbima da u zajedništvu, svi zajedno – znači, igrači, novinari i publika – stvorite sinergiju i vidjet ćete kakvi će to biti rezultati.

Četvrti veliki klub nekadašnje Jugoslavije bio je Hajduk, koji je nekad imao bazu navijača u Beogradu i Srbiji. Mamić je u Splitu i Sarajevu prilično omražen.

– Problem je u superdominaciji koju je Dinamo napravio. A tko je za nju zaslužan, rezultatski i kada je u pitanju prodaja igrača u inozemstvo? Pa, ja sa svojim timom. Oni žele eliminirati svoje probleme, frustracije, neznanje i nekompetentnost opravdavajući i stvarajući sukobe s Dinamom, sa mnom i s nogometnim savezom Hrvatske, što je potpuna greška. To je greška koju sada čine Srbi – to je autodestrukcija. Ako ćemo politički, ajmo biti pragmatični. Ja sam za bezuvjetnu i čistu ljubav i poštenje. Ali, ako toga nema, recimo, a ja tvrdim da ima, ja ću ono dubrovački – sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno. Nemoj praviti izravni sukob, čovječe Božji, nego idi, plasiraj tamo što više proizvoda iz Srbije u Hrvatsku i otvori tržište. Lakše ćeš ući na tržište u Hrvatskoj i Crnoj Gori nego u Švicarskoj i Njemačkoj. To su ludi ljudi. Sada to radi Hajduk. Oni su se posvađali sa svakom banderom u Hrvatskoj. Posvađali su se sa svojom bazom. Dinamo na dnevnom nivou pomaže seoske klubove – trećeligaše, četvrtoligaše, drugoligaše… Dinamo pomaže i prvoligašima. Da nije bilo Dinama i mene, ne bi bilo hrvatske lige. Mi smo imali uspone i padove, mi i sada imamo problem. Ne znam kako će se uopće većina liga u Europi odigrati do kraja, a kamoli hrvatska ili srpska. Bit će toliko kršenja zakona i nemogućih situacija da bi se opstalo. Naši budžeti su zadani, ne možete samo skočiti s preuzetih obaveza i reći da to više ne vrijedi. Drugo, svi smo pritisnuti rezultatom jer svi hoćemo Zvezdu i Dinamo u Ligi prvaka. Pa kako, ako nemamo prihod u svojim državama?

Nemam nikakav razlog da sutra ne bih radio u Crvenoj zvezdi ili u Partizanu jer su to za mene institucije.

#CRVENOJZVEZDI #PARTIZANU #RADIOBIHU #ZDRAVKOMAMIĆ #Dinamo #Mamić https://t.co/NIYZeklWp4 pic.twitter.com/KCIq2qJMTc

— @BalkantimesPR (@BalkantimesPR) August 18, 2020

Mamić priželjkuje jači Hajduk i bolje međusobne odnose jer bi to, kako kaže, pozitivno utjecalo na same klubove i na ligu.

– Normalno je da Hajduk u Jugoslaviji ima mnogo navijača jer je bilo mnogo Dalmatinaca po Srbiji i širom Jugoslavije – vojnih lica, političara… Tito je bio čovjek koji je posebno simpatizirao Hajduk. On je imao svoje uporište u tom vojnom establišmentu. Hajduk se sada zatvorio u svoje dvorište i umjesto da se okrene sebi i onome gdje je najjači – svojoj bazi, mladosti, temperamentu, južnjaštvu… Ja da sam predsjednik Hajduka, izravno bih napadao Rim preko mora. Ako se sjećate, Mojsije je zamahnuo rukama i otvorilo mu se more. Tako bih i ja rekao: ‚Sada napadamo Rim‘ i isušio bih more na putu do Rima, koji je to južnjački temperament. Ali, oni su sve to pretvorili u svoju destrukciju. Sa svima su se posvađali i to je njihov problem. Šteta je za Dinamo i za hrvatski nogomet, jer da su oni jači, i Dinamo bi bio jači jer nas oni stimuliraju da budemo bolji. Nema meni većeg stimulansa od meča s Hajdukom. Sutra da igram sa Zvezdom ili Partizanom, ja bih se pozdravio i poljubio s njihovim funkcionerima, ne bih se skrivao ni od koga, ali bih sanjao da ih pobijedim.

Za Lokomotivu iz Zagreba, koja sudjeluje u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kaže se da je filijala Dinama i da stvara fantastične transfere.

– Ja sam u osnovi tog velikog dijela jer se taj klub prije nekoliko godina ugasio. Inače, to je klub koji je igrao jugoslovensku Prvu ligu, koju su igrale mnoge jugoslovenske veličine. On je stariji od Dinama. Taj klub nitko ništa nije pitao, osim ove budaletine Mamića, koji je rekao: ‚Uzimamo taj klub da vratimo njegovu svjetsku tradiciju‘. Uzeli smo ga kada je ispao iz četvrte lige i ja sam frajeru, koji je bio predsjednik toga kluba, dao popis ljudi i rekao da održi skupštinu. Bio sam postavljen za predsjednika tog kluba, tada je to bilo moguće. Bio sam prvi predsjednik tog kluba prije par godina, a bio sam izvršni direktor Dinama. Mic po mic sam ga počeo dovoditi u red i svake godine smo išli po rang više. Ja sam se u jednom trenutku maknuo, jer to nije bilo normalno niti zakonski. Ali ovo sve što mi radimo, to je sve lažno prikazivanje i prijevara. O tome pričam svo vrijeme.

– Radimo po propisima jer da ne radimo, već bi FIFA, UEFA ili HNS ugasili te klubove. Samo se koristimo propisima takvima kakvi jesu. Ako postoji mogućnost da posudimo igrača, mi to učinimo. Ako postoji mogućnost da od njih kupimo igrača, mi ga kupimo i platimo novac za to. Prema tome, ne znam što je tu sporno. I sada, mi spasimo jedan ozbiljan klub koji je nestao, a s druge strane imate klub koji je stvoren 1903. – to je NK Zagreb. On je nestao, u četvrtoj je ligi i nitko ne pita za njega. Nitko se ne bavi time. Nitko se ne bavi što je s rezultatima i tradicijom Cibone, što je s tradicijom drugih zagrebačkih veličina, Mladosti, vaterpola… Kažu, nije valjao komunizam, pa kako to? Ljudi su pjevali i gradili mostove, pruge, autoputeve, sve za mladost – hrvatsku, jugoslovensku, srpsku mladost. Danas to rade razne privatne firme. Koga vi, s proštenjem, j…?”

Upitan kakva je budućnost nogometa u regiji, iskusni strateg je kazao:

– Nećemo imati problem niti nogometa niti sporta u cjelini, ukoliko politika svih država Balkana prepozna značaj i vrijednost sporta. Meni je smiješno kako nekoga uopće treba uvjeravati u to. Temelj opstanka ljudske vrste su sport i kultura. Otkad je čovječanstvo stvoreno, bilo je ‚kruha i igara‘. Ne može biti produktivan narod koji sluša o ustašama, četnicima, partizanima, koronama, zavjerama, zločinima. Narod može biti produktivan, da stvara nove vrijednosti, da navija za svoje idole, da pjeva. Apeliram na sve političare. Napravite dva stadiona u Beogradu za stoljeće srpskog naroda, ili u Zagrebu. Što tu treba biti pametan u 21. stoljeću? Nacija koja je bila druga ili treća na svijetu 20 godina, koja pravi velelepne uspjehe. Pa oni nisu u stanju napraviti jedan običan stadion – istaknuo je Mamić pa zapitao:

– Znate šta je najgore? Reći ću vam primjer u Zagrebu. Naravno da sam ja sposoban da sa svojim timom napravim stadion, ali oni nama ne daju. Oni neće napraviti stadion, a stalno to pričaju o kampanjama već toliko godina da će ga napraviti. Troše pare zajedno sa svojim prijateljima koji raspisuju tendere, arhitekte, pa projekti. Onda ode po par milijuna eura i tako 20 puta u posljednih 20 godina. Tako je otišlo 100 milijuna eura. E sada, kada bismo mi to smjeli sami, a to bismo mogli od ovih milijardu eura, naravno da bi Dinamo napravio stadion. Dvije tribine su neupotrebljive na Maksimiru od potresa. Ali, oni ne daju samo zato da se ne bi pokazali nesposobnim, da oni to nisu bili u stanju napraviti. Mi smo taoci. Oni neće, a nama ne daju.

Na pitanje vidi li nekog “mamića” u Srbiji, kazao je:

– Vidio sam dvojicu od kojih sam učio. To su Džajić i Zečević. Sada bih u tu kategoriju stavio, onoliko koliko ja poznajem i koliko sam informiran, Zvezdana Terzića.

Drugi dio razgovora sa Zdravkom Mamićem čitajte u petak na našem portalu.