Budimo pošteni, u ovoj situaciji nećemo birati previše. Ukoliko bi sutra krenlo prvenstvo Haitija, Tahitija ili Maldiva, i bilo nam ponuđeno, sva je prilika da bismo s radošću prihvatili prenositi ga.

Kao sportska televizija navikla na više stotina prijenosa tjedno, sa publikom koja dijeli naše navike, život na pauzi zbog virusa korona nije lak. Gledaju se snimke istorijskih dvoboja, trka, borbi, neki od programa su ekskluzivni, ali uživo je uživo.

Zato smo od samog starta krenuli s prijenosima bjeloruske lige, kao i naše kolege u još desetak država sveta (da budemo neskromni, radimo to nešto posvećenije, jer prenosimo svaki susret). Zato je najava da će Viša liga Tadžikistana, zemlje koja  graniči s Kinom, zaista početi u nedjelju, 5. travnja, propraćena brzom akcijom.

Međutim, priča o Tadžikistanu nije išla baš tako. Tamošnji nogomet je među nogometnim sladokuscima odavno veoma omiljen. Jedan od razloga su ovakve stvari, viđene na Svjetskom prvenstvu igrača do 17 godina 2018:

Wow!!!? are this guys really U17??

This is really class. With tactics like this the Tajikistan ?? team has got a very bright future. ?

??? @FIFAcom @BettingRepublic @Predictionhq @MisturBets @bet2win10 pic.twitter.com/pszPTOF316

— Footynews352 (@Footynews352) October 30, 2019

Kada vidite da ovakve stvari izvode momci od 16 godina, jasno vam je da se u nogometu na tim prostorima događa nešto dobro. Radost što praćenje razvoja tih momaka neće iziskivati snalaženje, već jednostavno prebacivanje na neki od kanala Sportkluba bila je velika.

Širom svijeta moćni ljudi iz politike i drugih sfera života šire utjecaj na nogomet, pa ni Tadžikistan nije izuzetak. Predsjednik tamošnjeg nogometnog saveza Rustam Emomali je gradonačelnik prijestolnice i sin predsjednika republike, a bivši je igrač i osnivač najboljeg kluba u zemlji Istiklola. Međutim, za razliku od većine zemalja kod kojih se politika i sport prepliću u tolikoj meri, Emomalijev uticaj pogurao je Tadžikistan dramatično unapred – otkako je on sjeo na čelo saveza 2012. reprezentativni i klupski nogomet u toj zemlji za kratko vrijeme su prišli azijskom vrhu i privukli pažnju cijelog svijeta.

Nacionalna selekcija još nikad nije igrala na Azijskom kupu, niti se plasirala u završnu fazu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo, ali se u ovom ciklusu nalazi u dobroj poziciji da se nađe među 12 najboljih na kontinentu. Klupski nogomet je napredovao još brže, a poslije dekada provedenih u društvu najslabijih reprezentacija na kontinentu, Tadžici će sljedeće sezone imati ekipu u Ligi prvaka i dvije u AFC kupu, dok im je liga trenutno 12. na ljestvici Azijske konfederacije, što je bilo nezamislivo prije manje od deset godina.

Tajikistan in world football

No of times in World Cup: Zero
No of times in Asian Cup: Zero
No of times in AFC U23: Zero
No of times in AFC U19: 4
No of times in AFC U16: 4
No of times in FIFA U20: Zero
No of times in FIFA U17: 2

Established in 1994.

— Bear (@abearfromSEA) September 30, 2018

Magični broj je tri

Istiklol je glavni motor tog razvoja. Klub koji je osnovan pre 13 godina vrlo brzo je postao konkurentan i počeo osvajati trofeje. U ovom trenutku oni imaju šest vezanih titula (od kojih su posljednju jesenas, osigurali formalno pet kola pred kraj), a Superkup osvojen u subotu im je deseti uzastopni trofej (tri titule, tri superkupa, dva kupa, dva liga kupa). 

Njihovog prvog rivala Hudžand sa klupe predvodi Nišanin Nikola Lazarević, koji je s prekidima u Tadžikistanu od 2013, osvajao je duplu krunu sa Istiklolom, a radio je i u reprezentaciji. Hudžand je sa Istiklolom u borbi i za AFC kup, jer igraju u istoj grupi. Ekipa iz Ferganske doline, na krajnjem sjeveru zemlje, četiri puta u poslednjih pet godina bila je viceprvak, ima 4 osvojena kupa, ali nikad nije bila prvak zemlje.

Već na startu lige Hudžand očekuje žestok okršaj s ekipom CSKA Pamir iz Dušanbea, koja važi za trećeg favorita (pošto ove sezone drugi i treći idu u grupe AFC kupa, borba će biti žestoka). Klub je nastao spajanjem lokalne podružnice vojnog kolektiva i ekipe Pamira, koja je u sovjetskim danima bila najsupešnija u tom kraju zemlje, a u posljednje tri sezone zajedničke lige ostvario i neke velike pobede nad najvećim sovjetskim klubovima. Pamir je u prvoj sezoni nezavisne zemlje uzeo duplu krunu, ubrzo još jednu titulu, ali im je u poslednjoj dekadi najveći uspjeh bio četvrto mjesto prošle godine.

Regar TadAz iz Tursunzode, grada nazvanog po nacionalnom pjesniku, bio je najuspješniji prije naleta Istiklola. Njegov sponzor je aluminijski koncern TadAz, jedan od dva najveća na svijetu, a aluminij je daleko najbitniji izvozni proizvod zemlje. Zahvaljujući toj podršci Regar je osvojio sedam titula u prvih osam godina ovog vijeka i trinaest godina u nizu završavao prvi ili drugi, uz šest osvojenih kupova. U posljednje vrijeme kup im je najbolja šansa za trofej, pet od sedam poslednjih godina gubili su u finalu, a ove sezone imaju ambicije obraniti treće mjesto. 

Lokomotiva Pamir je već pomenuta kao klub koji sistematski odgaja sljedeću generaciju talenata ove zemlje. Loko se tijekom posljednjih trideset godina tri puta gasio i tri puta ponovo osnivao, a kao osvajači Prve lige plasirali su se u Višu posle punih 20 godina. U kompletnom sastavu samo je pet igrača rođenih prije 2000, od čega su dvojica iz Gane (sa 10 igrača Gana je druga strana nacija u ligi, poslije Uzbekistana). Na startu lige od 14 na terenu samo su trojica već proslavila 20. rođendan. 

Hatlon se do pre dve kodine zvao Vahš Kurgontepa, po rijeci koja presijeca cijelu zemlju i daje polovinu Amu Darje. Osnovan 1960. pod imenom Pahtakor, ovaj klub je dugo bio značajan u Centralnoj Aziji i u dva navrata uspio ući u drugu sovjetsku ligu, gdje će provesti gotovo kompletne osamdesete. U nezavisnom Tadžikistanu osvojio je tri titule i dva kupa. 

Od deset prvoligaških ekipa glavni grad Dušanbe daje još jednu – debitanta Dušanbe 83, a Kuktoš je smešten u južnom predgrađu, oko 15 kilometara od samog grada. Kuktoš je osnovan 2011, osvojio je drugi rang 2017, a godinu kasnije bili su treći u eliti. Fajzkand iz Vosea, najjužniji klub lige, takođe debitira u eliti. Istaravšan, klub iz Ferganske doline na sjeveru, osnovan je još prije Drugog svjetskog rata, a u novijoj povijesti jednom su bili drugi u ligi, a jednom finalisti kupa.

Tadžikistanska liga svakako nije na nivou njihovog zapadnog i sjevernog susjeda Uzbekistana, gdje najbogatiji klubovi plaćaju milijune po sezoni igračima s iskustvom iz najvećih liga, ali kvalitetom u opadanju. S druge strane, realno je očekivati da ćemo nemali broj ovih nogometaša u sljedećim godinama vidjeti u osrednjim europskim ligama, pa i na ovim prostorima. Kada taj dan dođe, bilo bi lijepo reći – gledao sam ga onih teških dana na Sportklubu.