Sir Alex Ferguson ga je iznimno cijenio, a na Old Traffordu je ostavio dubok trag Piše: Antonio Prce

Ljeto 2002. Ja kao sedmogodišnjak jedva sam čekao da krene škola, nešto što ide kao sastavni dio života. Ali, prije toga je trebalo odraditi jednu obvezu. Onu sportsku. Onu nogometnu pred televizorom. Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji.

Sad kad razmislim o tome godinama kasnije, sjećam se da je na toj svjetskoj smotri bilo ludih rezultata. Primjerice, jedna Francuska koja je četiri godine ranije bila prvak, ispala je odmah u skupini. Naša reprezentacija pod vodstvom Mirka Jozića nije briljirala, također je odmah ‘izletila’ već na startu prve faze natjecanja. Ono što mi je isto ostalo u sjećanju je onaj neobičan gol Rapaića i onaj ubačaj Jarnija za Olića kad smo pobijedili Talijane. Ali i Južna Koreja mi je ostala. Koja je bila veliki hit.

Većinom je to bila momčad sastavljena iz njihove lige, tek poneki su igrali u Japanu, dok su neki svoje mjesto pod suncem pronašli u Belgiji i Italiji. S klupe ih je vodio legendarni Nizozemac Guus Hiddink.

Već u grupi su naglasili da bi mogli biti potencijalno opasni suparnici, obzirom da su bili prvi ispred Amerikanaca, Portugalaca i Poljaka. A onda je krenuo krš i lom. Tog 18. lipnja u osmini finala igrali su protiv Italije u osmini finala. Vieri je doveo u vodstvo Azzurre, ali onda gol vrijedan produžetka u samoj završnici zabija Ki-Hyeon Seol. Tad se igralo za zlatni gol (koja momčad prva zabije gol u produžetku ide dalje), a heroj je bio Jung-Hwan Ahn u 117. minuti. Četiri dana kasnije ponovno su raspametili svoju naciju kad su nakon lutrije penala srušili Španjolce. No, te dvije utakmice su obilježili skandali jer su Južnokorejci tukli kao ludi, a suci su ostali imuni na sve te silne prekršaje. U polufinalu su zaustavljeni od Njemačke, a onda su izgubili bitku i za broncu od Turaka.

Hiddink je odstupio, postao je novim trenerom PSV-a, a za sobom je poveo dvojicu mladića: Ji-Sung Parka i Lee Young-Pyoa. Obojica su kasnije završili u Premiershipu, Pyo je otišao u Tottenham, a Parka je na Old Trafford doveo Ferguson.

Park se odlično uklopio u sustav igre kod Škota, osvojio je sve što se može osvojiti. Četiri Premiershipa, tri Lige kupa, dva engleska Superkupa i jednu Ligu prvaka. Iako, to finale nije ni igrao. 2008. Crveni vragovi su nakon penala svladali Chelsea na moskovskom Lužnjikiju, ali Korejac nije bio u zapisniku, tj. morao je netko otpasti. Kasnije je takvu odluku Ferguson protumačio samo jednom rečenicom: ‘Jedna od najtežih odluka u mojoj karijeri. ‘ – rekao je Škot.

No, godinu dana kasnije Ferguson nije napravio pogrešku, i time je Park postao je prvi Azijac u povijesti koji je igrao finale najjelitnijeg klupskog natjecanja u Europi. Ali, kobna je bila Barcelona. Drugi je Azijac, ali prvi Južnokorejac koji je zabio pogodak na tri uzastopna svjetska prvenstva. 100 nastupa za reprezentaciju i 13 pogodaka. 205 nastupa i 27 pogodaka za United. Nije loše.

Znao je Sir Ferguson da mu je Park bio od iznimne važnosti, koristio ga je često u velikim utakmicama. Menadžer Uniteda je za njega govorio da je nesebičan i discipliniran igrač, da bez obzira koju on ulogu dobio, uvijek bi ju ispoštovao.

No, možda je najbolje završiti ovo sve riječima Andree Pirla, legendarnog talijanskog veznjaka koji je možda najbolje opisao ovog čarobnjaka.

‘Ovaj veznjak je zasigurno bio prvi Južnokorejac na nuklearni pogon u povijesti, u smislu da je letio terenom brzinom elektrona’ – zaključio je Pirlo.